BIVŠI američki predsjednik Donald Trump narušavao je granice predsjedničkih ovlasti kao nijedan od njegovih nedavnih prethodnika, ostavivši za sobom nasljeđe nezabilježenih zloporaba koje se kreću od kršenja dugogodišnjih normi do potencijalnog kaznenog ponašanja. Bilo je to teško pratiti usred svakodnevne poplave kontroverznih tvitova i distrakcija koje su bile obilježje Trumpova mandata. A neke od najgrubljih zloporaba nisu bile odmah vidljive, nego su došle u fokus nakon iscrpnih istraga. Kako bi zabilježio Trumpove zloporabe ovlasti s najvećim posljedicama, CNN je razgovarao s politički raznolikom skupinom ustavnopravnih stručnjaka, povjesničara i stručnjaka za demokratske institucije.
Iako se ovih 16 stručnjaka nije u svemu složilo, postojao je konsenzus da je Trumpova zloporaba ovlasti iz osobnih ili političkih razloga dosegnula alarmantne razine, kakve nisu zabilježene u modernoj povijesti, i da će imati dugotrajne posljedice po budućnost američke demokracije. Evo pregleda deset Trumpovih najznačajnijih zloporaba ovlasti.
1. Podrivanje izbora 2020.
Stručnjaci se slažu da je Trumpova najteža zloporaba moći bila njegov neprestani napor na potkopavanju izbora 2020. i rušenju izbornih rezultata. Michael Paulsen, konzervativni pravni stručnjak i profesor na Sveučilištu St. Thomas u Minnesoti, nazvao je to "oblikom političkog državnog udara protiv američkog Ustava". Kroz predizbornu kampanju Trump je širio lažne informacije o procesu glasanja. Čak je iznio ideju o protuustavnom odgađanju izbora, što su odmah odbile obje vodeće stranke.
Nakon što je izgubio izbore, lažno je proglašavao pobjedu i pritiskao izborne dužnosnike u saveznim državama da izbace milijune glasova za Joea Bidena. Najupečatljiviji primjer bio je Trumpov jednosatni razgovor s državnim tajnikom Georgije Bradom Raffenspergerom, od kojeg je tražio da pronađe dovoljno republikanskih glasova da poništi tijesnu Bidenovu pobjedu u toj saveznoj državi.
Trumpovi odvjetnici podnijeli su desetke besmislenih tužbi za prijevare, koje su redom odbijali suci sve do Vrhovnog suda, bez obzira na stranačke preferencije. Kad su ti pokušaji propali, Trump je neuspješno pokušao prisiliti svoga potpredsjednika Mikea Pencea da protuzakonito spriječi postupanje izabranih elektora i u Kongresu blokira Bidenovu pobjedu.
"Ništa se ne može usporediti s time. Njegovi postupci nakon izbora prijetili su samom opstanku ustavne demokracije. To će se odraziti ne samo na povijest njegove administracije nego i na povijest Amerike. To je ono što će povijest pamtiti kao zlo", rekao je Akhil Amar s Pravnog fakulteta Sveučilišta Yale.
Osim toga, Trumpova administracija tjednima je odugovlačila i odgađala prijenos vlasti. Biden kaže kako su njegovi suradnici nailazili na opstrukciju Trumpovih pristaša u Pentagonu i Bijeloj kući. Stručnjaci kažu da je Trumpov pokušaj podrivanja tranzicije nezabilježen u modernoj američkoj povijesti.
"Trump je izvršio snažniji pritisak na integritet izbornog procesa nego bilo koji pojedinac u modernoj američkoj povijesti. Nikad se nije dogodilo ništa slično", rekao je Rick Hasen, stručnjak za izborno pravo na Kalifornijskom sveučilištu Irvine.
2. Poticanje pobune
Trumpovi pokušaji da se održi na vlasti dosegnuli su zastrašujući krešendo 6. siječnja, kad je potaknuo veliku skupinu svojih pristaša u Washingtonu da napadnu Kapitol u kojem su se upravo brojali glasovi elektora. "Već to samo po sebi svrstava Trumpa u najniži krug pakla među američkim predsjednicima, zajedno s Jamesom Buchananom i Andrewom Johnsonom", kaže Amar.
Na skupu prije napada Trump je pozvao pristaše da krenu na Kapitol i da se "vraški bore", rekavši im: "Nikad nećete preuzeti svoju zemlju slabošću, morate pokazati snagu." Prosvjednici su se brzo transformirali u nasilnu rulju koja je pregazila policijske prepreke i upala u zgradu Kongresa. Okupacija je ugušena nakon višesatnih nasilnih sukoba u kojima je pet osoba izgubilo život.
"Nije pretjerano tvrditi da je trebao predvidjeti kako će njegove lažne tvrdnje i poticanje na marš prema Kapitolu, kako bi se 'zaustavila krađa', imati pogubne posljedice", rekao je Ross Garber, profesor Tulane Law Schoola, koji je prije u postupku opoziva branio četiri republikanska guvernera.
Obje strane označile su ovaj napad pobunom i optužile Trumpa za nasilje u kojem su stradala četiri izgrednika i jedan policajac. Nijedan američki predsjednik, s mogućom iznimkom Andrewa Johnsona, nikad nije poticao nasilni ustanak protiv parlamentarnih zastupnika, iako i Trump negira svoju odgovornost.
Incident je doveo do drugog postupka Trumpova opoziva u Predstavničkom domu zbog "poticanja na pobunu", koji je prvi put imao i podršku nekih republikanskih zastupnika. Senat bi suđenje trebao započeti 9. veljače.
"Utemeljitelji nacije željeli su da dužnost predsjednika obavljaju ljudi s određenim vrlinama. Prepoznali su rizik da neki tiranin zloporabi položaj, ali nisu izgradili sustav da to spriječe. Pitanje je hoćemo li iz toga izvući pouke i izmijeniti Ustav da se to ne ponovi", kaže Franita Tolson, profesorica ustavnog prava na Sveučilištu Južne Kalifornije.
3. Zloporaba javnog govora
Mnogi stručnjaci ukazuju na Trumpovu zapaljivu i divizivnu retoriku kao snažnu zloporabu moći iako to nema kaznenopravnih posljedica i vjerojatno zbog toga ne može biti opozvan. No, kažu da je Trump zloupotrebljavao javne istupe koristeći ih kao platformu za širenje laži i zavjera, napad na političke protivnike i pohvale bjelačkim nacionalistima i autoritarnim vođama.
"Trump je zloporabio javni govor da bi strašio svjedoke, doslovce maltretirao ljude i širio dezinformacije", kaže Michael Gerhardt, profesor prava na Sveučilištu Sjeverne Karoline, koji je bio svjedok demokrata u postupku opoziva 2019. godine.
Mnogi su Trumpovi komentari bili ispod razine javnog diskursa, bili su očigledno rasistički ili su rasplamsavali postojeće podjele. Drugi su, pak, naštetili javnom zdravlju. Prošle je godine umanjivao rizike covida-19 i promovirao neprovjerene tretmane. Stručnjaci smatraju da je to Amerikance doslovce dovelo u opasnost.
Larry Diamond, stručnjak za demokratsko upravljanje u Hoover Institutionu, kaže da Trump "ima ogromnu odgovornost za stvaranje normativnog ozračja u kojem su ekstremizam, mržnja, rasna netrpeljivost i nasilje napredovali i metastazirali". Kao primjere Diamond iznosi Trumpovo odbijanje da osudi bjelačke supremaciste na skupu u Charlottesvilleu 2017. i pohvale QAnonu krajem 2020. godine.
4. Politiziranje Ministarstva pravosuđa
Trump je politizirao Ministarstvo pravosuđa i FBI od samog početka svog mandata, pa sve do posljednjih dana. U više navrata prelazio je granice i kršio norme koje su postojale još od Watergatea kako bi se održala distanca između Bijele kuće i saveznih ustanova.
"Za integritet američke demokracije iznimno je važno da predsjednik ne može manipulirati provođenjem zakona za stranačke, političke i vlastite interese. Trump je neprestano pokušavao eliminirati granicu između američkog predsjednika i Ministarstva pravosuđa, što je prilično uznemirujuće", izjavio je Rick Pildes, pravni stručnjak i predavač na Sveučilištu New York.
Stručnjaci ističu kako je Trumpova namjera često bila koristiti Ministarstvo pravosuđa da zadovolji svoje, a ne nacionalne interese. Postojao je jasan obrazac da se Trump oslanja na ustanove koje provode zakone kako bi zaštitio sebe i svoje saveznike i uznemiravao svoje kritičare. Trump je tijekom mandata javno pozvao FBI da istraži njegove suparnike, među kojima su bili demokratski zastupnici, tužitelji i dužnosnici uključeni u istragu oko Rusije, Bidenov sin Hunter, Google, pa čak i autor glasovite kolumne u The New York Timesu 2018. godine.
"Politiziranjem Ministarstva pravosuđa i sudjelovanjem u mnogo postupaka predsjednik Trump je potkopao sposobnost ove institucije da djeluje na transparentan način", smatra Lisa Manheim, profesorica prava na Sveučilištu Washington.
5. Ometanje Muellerove istrage
Muellerova je istraga dominirala u prve tri godine Trumpova mandata. Ljutit zbog istrage koju je smatrao nelegitimnom, Trump je više puta napadao Muellera i poduzeo korake kako bi omeo opsežnu kaznenu istragu. Mueller je istražio deset događaja i pronašao uvjerljive dokaze da Trumpove radnje odgovaraju zakonskim kriterijima kaznenog djela. No, Mueller nije želio donijeti odluku o optužnici protiv Trumpa, rekavši kako Ministarstvo pravosuđa ne može optužiti aktualnog predsjednika te smatrajući da oko toga postoje sporna ustavnopravna pitanja. Umjesto toga, poznata je Muellerova rečenica: "Da smo smatrali kako predsjednik očito nije počinio kazneno djelo, onda bismo to i rekli." Muellerovo neizravno odbijanje da skine odgovornost s Trumpa brzo je ispravljeno predsjednikovom često ponavljanom laži da ga je Mueller "potpuno oslobodio svih optužbi".
"Prijestupi iz Muellerova izvještaja snažan su primjer opstrukcije pravde i političke korupcije. U određenoj mjeri to je bilo kazneno djelo. U određenoj mjeri to je bila korupcija. Mueller nije mogao doći do cjelovite slike zbog opstrukcije", rekao je Paulsen.
Stručnjaci nisu bili jedinstveni oko moguće Trumpove kaznene odgovornosti. Neki su rekli kako postoje snažni dokazi da je Trump prekršio zakon, a drugi da bi navodnu opstrukciju bilo teško procesuirati. Michael Zeldin, koji je nekad radio kod Muellera u Ministarstvu pravosuđa, rekao je kako su jedan ili dva incidenta dovoljno snažni da dovedu do kaznenog postupka zbog opstrukcije pravde. Naime, Trump je savjetniku iz Bijele kuće naredio da potpiše dopis u kojem se lažno tvrdi da mu predsjednik nikad nije naložio da otpusti Muellera.
6. Zloporaba ovlasti pomilovanja
Ustav gotovo ne ograničava predsjednikove komutacije presuda i pomilovanja za federalna kaznena djela i mnogi su bivši predsjednici dodjeljivali kontroverzna pomilovanja, posebice u posljednjim tjednima na dužnosti. No, stručnjaci se slažu kako je Trump to doveo do krajnosti.
"Mislio sam da je Bill Clinton na kraju svog mandata zloporabio ovlast pomilovanja, ali ono što vidimo kod Trumpa čini Clintonove poteze trivijalnim", rekao je Diamond.
Trump je izbjegao redoviti postupak i gotovo se nikad nije savjetovao s uredom za pomilovanja u Ministarstvu pravosuđa, što je dovelo do nekih vrlo kontroverznih pomilovanja. Neki stručnjaci rekli su kako su ta pomilovanja, iako dopuštena, podrivala napore u borbi protiv korupcije i vladavinu prava. Mueller je pronašao dokaze da je Trump ometao pravdu javno pozivajući bivše suradnike da ne surađuju i obećavajući im pomilovanje u zamjenu za lojalnost.
"Koristio je pomilovanja kao alat za učvršćivanje vlasti i za potkopavanje pravnog sustava", smatra Manheim.
Iako to nikad nije učinio, Trump je otvoreno govorio o pomilovanju samog sebe, znajući da je takvo nešto pravno sporno.
"Mislim da je predsjednikova ovlast pomilovanja u suštini neograničena. Čak mislim da bi mogao pomilovati samog sebe za djela iz prošlosti. Iako zloporaba pomilovanja nije protuustavna, svakako je razlog za opoziv i zaslužuje osudu", smatra Paulsen.
7. Afera s Ukrajinom i zataškavanje
Trump je jedan od trojice američkih predsjednika koji su se suočili s postupkom opoziva. Prvi postupak opoziva pokrenut je 2019. godine, nakon što je izvršio pritisak na ukrajinsku vladu da pomogne njegovom reizboru tako što će pokrenuti neutemeljenu istragu protiv obitelji Biden. Kao dio pritiska Trump je nezakonito uskratio gotovo 400 milijuna dolara prijeko potrebne vojne pomoći Ukrajini, iako je Kongres odobrio potporu glasovima obje stranke.
"To je očito bila iznimno neprimjerena quid-pro-quo ponuda", kaže Susan Rose-Ackerman, profesorica prava na Sveučilištu Yale.
Trumpova Bijela kuća naložila je vladinim dužnosnicima i agencijama da ne surađuju u postupku opoziva koji je pokrenula demokratska većina u Predstavničkom domu, a mnogi su dužnosnici prkosili pozivima za svjedočenje ili predaju dokumenata. Neki su ipak pristali svjedočiti i pod prisegom su otkrili Trumpove poteze.
"Uvijek je postojala napetost između predsjednika i Kongresa oko istraga nad Bijelom kućom, ali nikad nismo imali predsjednika koji je napadao Kongres i otežavao mu obavljanje jedne od njegovih najvažnijih funkcija - nadzora nad Bijelom kućom", rekao je Pildes.
Mnogi stručnjaci smatraju da su Trumpovi postupci prema Ukrajini bili potpuno neprimjereni za jednog predsjednika. Postoje razmimoilaženja oko toga radi li se o razlogu za opoziv te je li to temelj za kaznenu odgovornost.
"Traženje pomoći strane države kako bi se procesuirao američki državljanin spada u predsjednikove vanjskopolitičke ovlasti. Problem je u zloporabi tih ovlasti u svrhu osobnih političkih probitaka i jasno je da je Trump učinio upravo to. Radi se o prijestupu koji je temelj za opoziv, ali se Trump izvukao", objasnio je Paulsen.
8. Prisega lojalnosti i personalizacija vlade.
Tijekom Trumpova mandata konstanta je bila personalizacija vlade, pri čemu je Trump svoje interese redovito miješao s nacionalnim interesima, tražeći osobnu odanost od gotovo svakog suradnika u vladi.
"Trumpov zahtjev da se dužnosnici obvežu na lojalnost njemu, a ne zakonu ili ustavu, korupcija je vladavine prava i korupcija vladinih institucija", tvrdi Pildes.
Ovaj je obrazac izašao na vidjelo nakon što je ravnatelj FBI-a James Comey otkrio da je Trump od njega tražio odanost na privatnom sastanku početkom 2017. godine, što je neprimjeren zahtjev bilo kojeg predsjednika prema ravnatelju FBI-a. Kako su godine prolazile, postalo je jasno da su članovi vlade i najviši dužnosnici mogli opstati samo ako su Trumpa obasipali pohvalama.
"Za vrijeme Donalda Trumpa postalo je gotovo nemoguće odrediti tko navodno radi za vladu, a tko osobno za Trumpa. To je imalo značajne posljedice", kaže Garber.
Riječ je o zloporabi ovlasti, smatraju stručnjaci, jer podriva lojalnost koju bi i Trump i njegovi suradnici trebali imati prema Ustavu te je mijenja osobnom odanošću hirovima jednog čovjeka. Mnogi suradnici iz Bijele kuće prijavljeni su zbog kršenja Hatchova zakona, koji bez pravih sankcija zabranjuje dužnosnicima izvršne vlasti da svoje dužnosti koriste u političke svrhe. U drskom kršenju duha ovog zakona, Trump je svoj govor na Konvenciji Republikanske stranke 2020. godine održao s travnjaka Bijele kuće, što nijedan predsjednik prije njega nije učinio.
"Imamo samo ograničeni uvid u to koliko je Trump pokušavao maltretirati, manipulirati, iskrivljavati i prijetiti dužnosnicima koji su samo obavljali svoje ustavne dužnosti", kaže Nancy Gibbs, povjesničarka i bivša glavna urednica časopisa Time.
9. Otpuštanje zviždača
Kao netko tko traži apsolutnu lojalnost, Trump nije dobro reagirao kad bi mu se dužnosnici usprotivili, javno ili privatno. Često su takvi dužnosnici ostajali bez posla ako bi se Trumpu činilo da ne izvršavaju njegove naloge ili da mu javno proturječe, čak i kad se zalažu za istinu. Bilo je otpuštanja, prisilnih ostavki i prijevremenih odlazaka, posebice u posljednjoj godini Trumpova mandata. Stručnjaci se slažu da je Trump imao ovlasti za ovakve radnje, ali kažu kako je prešao granicu očitom odmazdom protiv dužnosnika iz osobnih razloga.
"Smatram da su predsjednikove ovlasti nesporne i da su spomenuti potezi u skladu s njima, ali ipak je zloporaba koristiti te ovlasti za koruptivne osobne svrhe", kaže Paulsen.
Neki od najgrubljih primjera proizašli su ih postupka Trumpova opoziva. Nakon oslobađajuće presude Trump je otpustio nekoliko dužnosnika koji su svjedočili protiv njega, poput američkog veleposlanika u Europskoj uniji Gordona Sondlanda i potpukovnika Alexandera Vindmana iz Vijeća za nacionalnu sigurnost.
"Predsjednik može otpustiti veleposlanika, ali Trump je otpustio Gordona Sondlanda zbog toga što je svjedočio protiv njega i to je zloporaba moći. Ako nekoga kaznite zbog toga što je koristio svoje pravo, radi se o kršenju tog prava", smatra Gerhardt.
Trump je također uklonio inspektore koji su otkrili nezakonite postupke njegove administracije te otpustio Chrisa Krebsa, visokog dužnosnika za sigurnost izbora, zato što je javno razotkrio njegove zavjere o prijevarama birača. Neumorno je progonio i zviždače koji su istupali protiv njega, među ostalima anonimnog obavještajnog dužnosnika čija je prijava pokrenula prvi postupak opoziva te dr. Ricka Brighta, bivšeg javnozdravstvenog dužnosnika koji je javno kritizirao Trumpa zbog neuspješnog odgovora na pandemiju početkom 2020. godine.
"Nanesena je šteta stručnosti u cijeloj vladi. Državni službenici moraju moći iskreno istupiti bez straha da će biti otpušteni, pod uvjetom da i sami nisu počinili prijestup. Zašto bi u takvim uvjetima itko više želio raditi u javnom sektoru", pita se Kim Scheppele, profesorica na Sveučilištu Princeton.
10. Profitiranje na predsjedničkoj dužnosti
Trump je bio prvi milijarder koji je došao na mjesto predsjednika. Kad je preuzeo dužnosti, odbio je gotovo jedinstvene savjete stručnjaka za etiku da se odrekne svog poslovnog carstva. Umjesto toga, Trump je privremeno kontrolu nad svojim kompanijama prepustio svojim odraslim sinovima te tvrdio da njegovi odvjetnici kažu da nisu u sukobu interesa. Međutim, upravo o tome je bila riječ.
"To odražava njegov moralni kompas i pokazuje način na koji je shvaćao svoju ulogu kao predsjednika. Nije to toliko vezano za milijune dolara, nego za njegovu perspektivu što znači biti predsjednik. Trump je to shvaćao kao dopuštenje da radi što hoće", kaže Rose-Ackerman.
Trump je prilično puno vremena provodio na vlastitim imanjima i golf-klubovima, podižući njihovu vidljivost te čak zarađujući na tome iz javnih fondova. Trumpove kompanije naplatile su od američke vlade milijune dolara, među ostalim za boravak agenata tajne službe na tim imanjima dok su ga štitili. Njegov moderni hotel u Washingtonu postao je okupljalište insajdera i lobista Republikanske stranke, pa čak i nekih stranih dužnosnika, koji su utjecaj kupovali rezervacijom soba.
"Ovisimo o kombinaciji zakonskih zahtjeva i normi kako bismo spriječili sukob interesa i samopogodovanje. Kad se norme jednom prekrše, teško ih je ponovno uspostaviti", kaže Deborah Hellman, profesorica prava sa Sveučilišta Virginia.
Neki stručnjaci smatraju da se može postaviti pitanje je li Trump prekršio i Ustav, koji zabranjuje federalnim dužnosnicima da primaju uplate od stranih vlada. Ovo je bila još jedna situacija u kojoj je Trump zaobišao norme i okoristio se činjenicom da zakoni nisu osmišljeni da se bave predsjednikom koji ima vlastito globalno poslovno carstvo.
"Kao i drugi autokrati, poput Orbana, Erdogana i Bolsonara, Trump je shvatio da može djelovati u prostoru u kojem nema zakonskih propisa, nego tek labavih normi. A kad nema zakona, teško ih je pozvati na odgovornost. Tako propadaju demokracije", zaključuje Scheppele s Princetona.