Ali zauzvrat su ljudi, misle znanstvenici dobili manje, ne tako snažne vilice.
"Vremensko poklapanje moglo bi značiti da je smanjenje veličine čeljusti uklonilo pritisak na lubanju što je za posljedicu imalo evolucijski rast mozga", objašnjava Nancy Minugh-Purvis, članica skupine znanstvenika s Medicinskog fakulteta sveučilišta u Pennsylvaniji koja je došla do ovog otkrića.
Sva ljudska bića imaju mutaciju MYH16 ali drugi primati, poput čimpanzi, još imaju netaknute gene. Tijekom proteklih nekoliko milijuna godina, od pojave genetske pogreške, ljudska je lubanja narasla tri puta dok se čeljust smanjivala.
Australski znanstvenik Pete Currie misli da bi se rezultati ovog istraživanja, objavljeni nedavno u znanstvenom listu "Nature", mogli smatrati prvim objašnjenjem funkcionalne genetske razlike između ljudi i majmuna.
Genetske pogreške često se povezuju s nekim vrstama nasljednih bolesti, ali znanstvenike je mučilo pitanje koja je to vrsta bolesti bila zajednička svim ljudskim bićima diljem svijeta.
Daljnja istraživanja otkrila su da je gen MYH16 povezan s mišićima koji su zaduženi za žvakanje i griženje te da se nalaze u proteinima u mišićima vilice primata. To je znanstvenike dovelo do činjenice da je tzv. bolest zapravo slabija sposobnost žvakanja.
Znanstvenici misle da je zbog slabije sposobnosti žvakanja smanjena snaga pritiska na lubanju koja se zato mogla širiti i pružiti više prostora za veći mozak.