Najveća poljoprivredna sila unutar Petnaestorice - 23 posto ukupne proizvodnje - Francuska je bila i najveći primatelj pomoći poljoprivrednicima - 22 posto i 9,2 milijarde eura godišnje, što uvelike objašnjava zašto se Pariz toliko dugo odupirao bilo kakvoj promjeni statusa quo.
Četrdeset i pet godina nakon osnutka, nakon izvanrednog uspjeha u povećanju proizvodnje i stabilizaciji otkupnih cijena poljoprivrednih proizvoda, PAC je počeo očitovati sve štetnije posljedice, poglavito zbog vezivanja subvencija uz visinu proizvodnje.
Financijski okvir sadašnjoj reformi postavljen je prvo u Berlinu 1999., kada je odlučeno da se plafoniraju izdvajanja iz euro-budžeta za PAC na 43 milijarde eura godišnje u razdoblju 2000-2006. - što predstavlja čak 47 posto ukupnog euro-proračuna. Sljedeći korak učinjen je u Bruxellesu prošle godine, kad je francuski predsjednik Chirac dobio potporu da se ovaj iznos ne mijenja do 2013. godine.
Iako će proširenjem Unije iduće godine za novih deset zemalja obradiva površina porasti za 28 posto a broj poljoprivrednika za 59 posto - ukupni iznos euro-budžeta namijenjen pomoći poljoprivrednicima ostaje isti, ali se umjesto na 15 dijeli na 25 različitih dijelova, dakle: "sve šira i sve mršavija zelena Europa".
Novom reformom predviđa se "odvezivanje" izravnih subvencija od visine proizvodnje i smanjivanje pojedinih financijskih intervencija kojima se održava cijena na tržištu, što je Chirac prihvatio još početkom ove godine pod "prijateljskim pritiscima" njemačkog kancelara Gerharda Schrodera, kad je bilateralnim njemačko-francuskim sporazumom bio zajamčen opstanak PAC-a do 2013, a zauzvrat Pariz pristao uz njemačko stajalište o zaleđivanju globalne visine subvencija.
Reformom PAC-a nezadovoljni su francuski poljoprivrednici i njihove profesionalne udruge i sindikati, ali je nužnost reforme "zelene Europe", nakon skandala s "planinama maslaca" ili s "ludim kravama", postala je očitom, pa u njihovim reagiranjima prevladava više mirenje s neizbježnim nego bijes.
Vodeći pak mediji govore o "promjeni stajališta Francuske" (Figaro i Le Monde) ili pak o "velikim ustupcima Pariza" (Liberation) u cilju postizanja "duboke promjene poljoprivrednog modela Europe" (Les Echos).
Smanjenje izravnih subvencija francuskim seljacima, njih oko 900 tisuća, dijelom će se nadoknaditi iz fondova za ruralni razvitak, ali najteže je odreći se naslijeđenih obrazaca ponašanja.
Reforma PAC-a, koje je uvelike djelo euro-povjerenika za poljoprivredu Austrijanca Franza Fischlera, dolazi u posljednjem trenutku ako se ima na umu proširenje Unije i početak nove runde pregovora unutar Svjetske trgovinske organizacije, u rujnu ove godine u Cancunu.
Trideset najrazvijenijih zemalja svijeta izdvaja milijardu eura dnevno radi subvencioniranja poljoprivrednika, koji predstavljaju tek oko 3 posto njihova ukupnog stanovništva, da bi njihovi proizvodi preplavili tržišta nerazvijenih zemalja u kojima i do 70 posto stanovništva "živi" od poljoprivrede, primjerice u Africi.
Razlika između otkupne cijene poljoprivrednih proizvoda i cijene na svjetskim tržištima stalno se povećava. Otkupna je cijena sada veća od one na svjetskim tržištima i do 48 posto u slučaju mlijeka i šećera. Taj ponor prijeti da proguta napore za izlaskom iz vjekovne zaostalosti u zemljama koje nisu kadre sredstvima državnog intervencionizma pomoći svojim poljoprivrednicima.
(Hina) fcet rb