HAŠKI sud proglasio je generale Antu Gotovinu i Mladena Markača krivima za ratne zločine i udruženi zločinački pothvat sa ciljem istjerivanja srpskog stanovništva iz Hrvatske. Gotovina je u Haagu prvostupanjski osuđen na 24 godine zatvora, dok je Markač dobio 18 godina zatvora. Ivan Čermak oslobođen je po svim točkama optužnice, iako je prikrivao zločine u Gruborima. Čermakovi odvjetnici nakon presude novinarima su kazali da već dogovaraju njegov povratak kući.
> Vijesti i reakcije na presudu čitajte ovdje
> Zašto Haški sud sudi Gotovini?
> Plač i nevjerica na Trgu bana Jelačića
Presuda protiv generala na ukupno 1378 stranica dostupna je na internetskim stranicama Haškog suda. Donosimo kompletne dokumente o presudi:
> Drugi dio presude
> Sažetak presude
Sudsko vijeće kojim je predsjedao Alphose Orie prihvatilo je gotovo sve argumente Tužiteljstva, dok su teze koje su iznosili branitelji trojice generala gotovo sasvim odbačene. Gotovina i Markač proglašeni su nevinima tek po trećoj točki optužnice, koja se odnosi na prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti. No, proglašeni su krivima zbog progona, deportacije, pljačke, bezobzirnog razaranja, ubojstva, nečovječnog djela i okrutnog postupanja što je okarakterizirano kao kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Gotovini je sud kao olakotnu okolnost uzeo njegovo ponašanje u sudnici i tijekom privođenja. Otegotne okolnosti su težina kaznenog djela, počinjenje zločina na širem geografskom području, ranjivost žrtava i zlouporaba položaja vlasti. Odvjetnici Gotovine i Markača sasvim će sigurno uložiti žalbu na ovu presudu: imaju 30 dana da najave podnošenje žalbe i 75 dana da podnesu potrebnu dokumentaciju.
Krivi za granatiranje civila u Kninu, Gračacu, Benkovcu i Obrovcu
Čim je Orie počeo obrazlagati sažetak presude, bilo je jasno da će veći dio javnosti koji je očekivao oslobađajuću presudu ostati razočaran. Orie je kazao da je Sudsko vijeće utvrdilo da su pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije tijekom Oluje počinili brojne zločine ubojstava, mučenja, razaranja i pljačke, prilikom čega se pozvao na iskaze nekolicine svjedoka.
To su zločini koji se prije svega stavljaju na teret Gotovini, isto kao i granatiranje civilnih ciljeva u Kninu, Gračacu, Benkovcu i Obrovcu. Markaču se, pak, na teret stavlja granatiranje civilnih ciljeva u Gračacu, kao i zločini koje su počinili pripadnici specijalne policije kojom je zapovijedao. Sud je također zaključio da je granatiranje civilnih ciljeva u tim gradovima služilo stvaranju straha i protjerivanju civila s hrvatskog teritorija.
Tuđman organizirao udruženi zločinački pothvat
No, najobziljnija točka optužnice svakako je tvrdnja Tužiteljstva da je iza akcije Oluja stajao udruženi zločinački pothvat u kojemu su Gotovina i Markač sudjelovali, a kojeg je isplanirao i proveo državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom. Sudsko vijeće zaključilo je da je Tužiteljstvo uspjelo dokazati ovu optužbu.
Kao ključni dokaz za dokazivanje udruženog zločinačkog pothvata navedeni su transkripti sa sastanka u Brijunima. "Udruženi zločinački pothvat stvoren je krajem srpnja 1995. godine i nastavljen je tijekom perioda kojeg pokriva optužnica", rekao je Orie, uz obrazloženje da je Tuđmanov cilj bio protjerati Srbe iz Krajine i umjesto njih na taj teritorij naseliti hrvatsko stanovništvo. Na sastanku koji se održao na Brijunima sudjelovali su i Gotovina i Markač, ustvrdio je sud, dok Čermak nije bio svjestan udruženog zločinačkog pothvata.
Gotovinine rodne Pakoštane u šoku
Obitelj Ante Gotovine nije otputovala u Haag već su u Pakoštanima dočekali presudu. Prije toga nisu htjeli davati nikakve komentare za javnost. Dunja Zloić presudu je dočekala u Zagrebu. Podršku generalima u Haagu su došli dati hodočasnici-dragovoljci iz Osijeka i Zagreba - Branko Čulo, Branko Lozančić, Zlatko Vrbošić i Mario Filipi. Sucu Alphonsu Orieu donijeli su krunicu i križ iz Šarengrada.
U rodnom mjestu Ante Gotovine, Pakoštanima, nakon izricanja presude zavladali su šok i nevjerica. Pakoštanci su poslušali Gotovinin savjet te presudu nisu dočekivali udruženo, na ulicama, ali lokalni kafići su bili puni, a sve oči bile su uprte u televizore. Mještani Pakoštana nakon izricanja presude u izjavama za različite TV postaje izrazili su negodovanje i razočaranje haškom pravdom.