UGLEDNI britanski časopis Guardian objavio je komentar hrvatske spisateljice Slavenke Drakulić, koja se osvrnula na nedavna mafijaška ubojstva u Zagrebu i akciju države u suzbijanju organiziranog kriminala i mafije.
"Rijetko kada se moja zemlja u svijetu spominje po nečemu dobrome, osim u sportu. Prošli tjedan je eksplodirao automobil u centru Zagreba. To se dogodilo nekoliko stotina metara od zgrade parlamenta. U toj tipičnoj mafijaškoj egzekuciji ubijene su dvije osobe, izdavač i novinar Ivo Pukanić i jedan od njegovih uposlenika.
Zašto bi smrti ove dvojice muškaraca morale biti spominjane diljem svijeta? Radi se o simptomima nečega puno većega i ozbiljnijega, o dugotrajnom nekažnjavanju kriminalnih aktivnosti. Nakon eksplozije bombe uslijedila je gnjevna salva izjava hrvatskih političara, a predsjednik (Mesić op.a.) je dramatično rekao - sada je, ili mi ili oni.
Vlada je reagirala kao da je potpuno iznenađena, kao da se nešto poput ovoga nije nikada prije dogodilo. Ali samo dva tjedna prije toga hicem iz neposredne blizine je ubijena kćerka dobro poznatog i politički involviranog odvjetnika. Jedan je menadžer brutalno pretučen, drugi se novinar još oporavlja od napada u kojem je zamalo ubijen. Svim ovim slučajevima je zajedničko to što nalogodavci nisi nikada otkriveni. Štoviše, čini se kako za nalogodavcima uopće nitko niti ne traga.
Hrvatska "hobotnica"
Tijekom nekoliko posljednjih godina u centru grada su se događala ubojstva mafijaških šefova, ali izgleda da se nisu događala dovoljno blizu krugova moći. Ipak čini se da je Pukanićevo ubojstvo blizu tih krugova. Bio je poznat po dobrim vezama i poznanstvima, s jednom nogom je čvrsto stajao u svijetu kriminala, a s drugom u svijetu politike. Stoga nije čudno da je njegovo ubojstvo šokiralo vlast te je interpretirano kao politička poruka.
Po prvi puta je postalo sasvim jasno da državne institucije zadužene za zaštitu građana nisu sposobne za obavljanje svoga posla. Eksplozija u središtu Zagreba rezultat je gotovo 20-godišnjeg svjesnog negiranja postojanja organiziranog kriminala. Problem, koji je daleko od toga da je jedinstven samo u Hrvatskoj, leži naravno u tome da razotkriti mrežu kriminala, politike, milijunskog poslovanja i policije. U Italiji za to postoji jedan potpuno prigodan naziv - hobotnica.
Čak je i glavni državni odvjetnik u medijima nedavno govorio o umiješanosti organiziranog kriminala u policijski i pravosudni sustav. Predsjednik nacionalnog parlamentarnog odbora za sigurnost potvrdio je da su se kriminalci infiltrirali do samog vrha vlasti.
"Tko će baciti prvi kamen?"
Navodno je to opće poznata stvar, banalno govoreći. Stoga problem nije u tome da nitko ne zna za takve veze, već upravo suprotno - svatko iz njih izvlači profit. Paraliza državnih institucija je namjerno izazvana. Ako je previše ljudi na vrhu korumpirano, tko će onda baciti prvi kamen? I tako sve dok događaji poput Pukanićeva ubojstva ne zaprijete otkrivanjem tih veza.
U Zagrebu postoji atmosfera straha, možda čak i opasnost od destabilizacije. U takvoj situaciji jučerašnji neprijatelji iz opozicije sada nude svoju podršku premijeru Ivi Sanaderu koji je obećao žestoku borbu protiv kriminala. Nekoliko dana nakon Pukanićeva ubojstva formirana je specijalna anti-mafijaška postrojba te je 250 policajaca iz ostalih dijelova Hrvatske dovedeno u glavni grad. Neposredno prije toga "padale" su glave, ministri unutarnjih poslova i pravosuđa smijenjeni su preko noći. Ali mogu li te sve mjere djelovati?
Pored političke volje i odlučnosti da se bori protiv kriminala i korupcije, potreban je i efektivan aparat. Možda strah od socijalnih nemira i mogućnosti da događaji izmaknu kontroli, može biti dovoljno jaka motivacija državnim institucijama da ovoga puta svoj posao shvate ozbiljnije. Ali u tom slučaju ostaje jedno malo pitanje - kako će politički establišment moći upravljati svim tim snagama, možda i protiv sebe samoga?", piše Slavenka Drakulić.
R.I./Guardian
Foto: Index