JESTE li primijetiti kako su programi obje velike stranke gotovo pa jednaki? HDZ će vam pričati nešto više o Domovinskom ratu, SDP o socijalnoj jednakosti, no u onim važnim stvarima za funkcioniranje države ne vidimo razlike.
Je li jedna velika stranka najavila ukidanje županija? Nije. Je li najavila ukidanje barem 300 bespotrebnih gradova i općina? Nije. Je li netko predložio ukidanje FINA-e, institucije koja ne postoji u ni jednoj državi EU-a? Nije. Je li netko predložio ukidanje obvezne članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori? Nije da smo nešto čuli.
Kada se dođe do stvarnih važnih pitanja za ovu zemlju - vodeće stranke se ogole do maksimuma i pokažu kako opće ne razmišljaju o reformama, već o preraspodjeli moći. Znate ono - nećemo privatizirati državni udjel u firmi koja prodaje juhice, ali ćemo staviti "svoje ljude", nećemo dirati županije, općine i gradove, ali ćemo više pomoći svojima. Nećemo dirati ni stotine raznih ustanova, ali plijen u obliku upravnih vijeća, nadzornih odbora i uprava je naš! Čak ćemo promijeniti i natječaje za sufinanciranje medija - pa kada su desni tu, onda će više dobiti "domoljubni", kada je ljevica tu, onda će više dobiti "alternativni".
"Četrdeset godina ste vladali vi, a sada ćemo četrdeset godina mi!" bila je izjava anonimnog HDZ-ovca u Splitu negdje 1990. godine i to odražava cijelu priču hrvatskog političkog modela: ogromni porezi, ogroman utjecaj države, svemoćni političari koji upravljaju doslovno svime i izbori koji služe samo da bi se jedna garnitura zamijenila drugom.
Transparentnost proračuna veliki ne žele podržati
Čim netko pokaže da je nešto drugo moguće - odmah vika. Kada je Grad Bjelovar uveo potpuno transparentan proračun, gdje uredno vidite isplaćene plaće, dane subvencije, plaćene račune i to sve jasno i jednostavno - kome, kako i toliko, model je tako užasnuo ostale političare da je gradonačelnik Dario Hrebak pod priličnim političkim napadom, gotovo svakodnevnim kritikama i to iz SDP-a.
S obzirom na to da je Dario Hrebak iz politički beznačajnog HSLS-a, stranke koja po anketama ne može prijeći prag, jasno je da su napadi na njega i njegov rad zbog toga što čovjek radi svoj posao. Pokazuje Hrebak kao prvo da računi mogu biti javni, što i sami možete provjeriti na stranici: https://transparentnost.bjelovar.hr/. Drugo, Hrebak je uspio smanjiti prirez i time povećati ukupni iznos prikupljenog novca. Logično je, uz manjih prirez više se ljudi zapošljava i više se ljudi prijavljuje u Bjelovaru. To je nešto što uredno naučite ako igrate Sim City, ali ne i ako ste u naše dvije velike stranke, tamo znamo kako je: udri porez, pa poseban porez, pa trošarinu i onda još i prirez! Dodajmo da je sličan model transparentnosti uvela Općina Omišalj, gdje je načelnica Mirela Ahmetović.
Ni jedna od velikih stranki nije rekla kako će podržati model potpune transparentnosti proračuna kakav je napravio Bjelovar pa da mi vidimo te račune od prvog do zadnjeg za sva ministarstva, pa za veleposlanstva, pa za Grad Zagreb, pa za Holding! I naravno, bruto plaće svih zaposlenih, po imenu, jer u javnom sektoru nema tajnosti plaća (neto iznosi koji ovise o osobnim odbicima su ipak osobna stvar, no bruto plaća nije).
Nagrađivanje prema rezultatima rada - još jedna tema od koje veliki bježe
U međuvremenu, Grad Sveta Nedjelja za svoje službenike uvodi fiksni i varijabilni dio plaće koji će ovisiti o tome kakve su ocjene dobili od građana. Ovaj gradić pokraj Zagreba, u kojem su sjedište našle mnoge poznate firme, najpoznatija je Rimac Automobili, eto uvodi da plaće službenika dijelom ovise o ocjenama onih koji te službenike plaćaju i koji usluge tih službenika koriste - dakle građanima. Nešto što država nije uspjela uvesti već ima 20 godina. Podsjetimo se, i kod zadnjeg štrajka prosvjetara bilo kakvoj ocjeni rada su se žestoko protivili i dobar dio samih nastavnika i sindikati. Jer, kao ne može ih se mjeriti…
Naravno, ni ovaj potez, kao ni druge uspješne poteze za naše prilike super-uspješne Svete Nedjelje neće pratiti velike stranke. Kao što neće staviti u svoje programe konkretne programe transparentnosti po Hrebak modelu, neće staviti ni konkretne projekte vezivanja plaća službenika u njihovu kvalitetu rada. Zašto? Zato što time gube moć.
Prosječan lokalni šerif utjecajan je samo dok su građani siromašni
Prosječan hrvatski političar se grozi uspješne Hrvatske. U uspješnoj državi koja bira one najbolje, a ne one koji se najviše uvlače šefu stranke, većina ih ne bi radila ni za prosječnu plaću. A tek na lokalnoj razini. Transparentnost proračuna i razvoj je u biti zadnje što prosječan lokalni šerif želi.
Zamislite stvarnost neke od naših sve brojnijih nerazvijenih općina. Lokalni šerif određuje tko će dobiti posao i gdje, tko će dobiti poticaj, tko će u općinski stan, tko će dobiti povlašteni najam ili namještenu javnu nabavu - kao kakvo polubožanstvo koje doslovno mijenja ljudske sudbine, koji izravno utječe na živote cijelih obitelji. To je moć nad sudbinama, moć nad građanima, moć nad tuđim životima. A sada zamislite istu tu općinu ili grad u kojem su stotine uspješnih firmi i barem jedan Rimac koji na telefon može dobiti premijera ili predsjednika. Tu nema lokalnog šerifa, tu je načelnik običan službenik koji se mora brinuti za razvoj. Inače će izabrati novog.
A kako velike stranke ne žele promjene sustava, već samo kadrovsku promjenu onoga tko dijeli proračunski kolač - onda će biti i protiv transparentnosti i protiv manjih poreza i protiv svih mjera koje bi predstavljale stvarnu reformu. Stvarna reforma, u kojoj bi se znalo gdje ide svaka kuna i gdje bi puno više novca ostajalo građanima, a manje političarima, nešto je čega se i u HDZ-u i SDP-u doslovno groze. Vjerojatno će i u veliku koaliciju, samo da ne bi prepustili građanima njihov novac i time moć koju u Hrvatskoj političari nezasluženo imaju.