Foto: Arhiva
STOTINJAK ljudi došlo je na misu u zagrebačku crkvu Sv. Marka Evanđelista u nedjelju poslijepodne. Ne znam koliko njih je došlo zbog toga što je ta misa bila za dušu Josipa Broza Tita. Nisam ih ni pitao, ni legitimirao. Neka lica sam prepoznao, neki su se sami javili. Za neke znam da ih inače ni puškom ne bi mogli natjerati u crkvu, ali to nije važno.
Povijesna lekcija
Najsretniji bih bio da baš nitko nije došao, da je svećenik držao misu pred praznom crkvom. Pokazalo bi to da hrvatsko društvo odrasta, da ostavlja prošlost tamo gdje joj je mjesto. U prošlosti. Nažalost, ovaj društveni eksperiment pokazao je da prošlost još uvijek nismo ostavili iza sebe. I zato evo male povijesne lekcije.
Antifašistički pokret je, uz osamostaljenje, najvažniji fenomen Hrvatske u 20. stoljeću. Po vrijednosti su to dvije jednako važne odrednice. Oba fenomena izbavila su Hrvatsku od zla dvije propale države. Dvije države ukaljane strašnim zločinima. To su činjenice i na njih više ne vrijedi trošiti riječi. I NDH i Jugoslavija su bile promašeni projekti skončali u krvi nevinih. Međutim, oba i danas određuju Republiku Hrvatsku. Makar kao negacije. U ustavu nam je zapisan antifašistički pokret, u ustavu nam je zapisana narodna volja za odcjepljenjem od Jugoslavije. Definiramo se negacijom. A to nije dobro.
Vrijeme je da pronađemo nove društvene paradigme, da se definiramo pozitivno, a ne protivljenjem.
Besmislena tema
Dovoljno je godina prošlo od smrti obje države i njihovih vođa da možemo skinuti njihov teret s leđa i pronaći nove vrijednosti za koje ćemo se zalagati, pa ako treba i svađati se oko njih. Ustaše i partizani su jednostavno dosadna i potrošena tema. Besmislena za svakog osim za povjesničare.
Misa za dušu Josipa Broza trebala je poslužiti da i najzagriženiji shvate da je Tito mrtav, baš kao i ideja koju je predstavljao. Jednako mrtav kao i Ante Pavelić i njegov ustaški pokret. Mrtvi, pokopani, i za dušu im je odslužena misa. Nekima i jedan, i drugi, vjerojatno nedostaju. Nekima su još uvijek važni. Hrvatskom društvu, ipak, ne bi trebali biti.