Babić je temeljem sporazuma priznao krivnju prema prvoj točki optužnice za progon Hrvata i drugih nesrba kao zločin protiv čovječnosti i za suučesništvo u "udruženom zločinačkom pothvatu".
Tužiteljstvo se sporazumom obvezalo da će predložiti kaznu do najviše 11 godina zatvora a suci su naglasili da kod vijećanja o kazni nisu vezani tim prijedlogom.
Na jučerašnjoj sjednici, na kojoj je bivši čelnik pobunjenih Srba u Kninu priznao je krivnju, članovi vijeća izrazili su određenu rezervu prema sporazumu tužiteljstva i optuženog, odgodivši odluku o njegovom prihvaćanju za kasnije. Vijeće je istodobno objavilo da je prvu verziju tog sporazuma odbilo jer je "Babićeva krivnja bila opisana u puno blažoj formi od one u optužnici".
U okviru nagodbe, tužiteljstvo je odustalo od četiri ostale točke optužnice koje Babića terete za kršenje ratnog prava i običaja te se obvezalo na mjere zaštite njegove sigurnosti.
Zločin progona, za koji je Babić prihvatio odgovornost, obuhvaća "istrebljenje ili ubojstva više stotina hrvatskih i drugih nesrpskih civila, zatočenje i zatvaranje više stotina civila, deportacije ili prisilno preseljenje više tisuća civila te namjerno razaranje domova, druge imovine te obrazovnih, vjerskih, kulturnih i drugih civilnih objekata", od 1. kolovoza 1991. do 15. veljače 1992. godine.
Suučesništvo u "udruženom zločinačkom pothvatu" je inkriminacija dodatna prvoj točki optužnice prema nagodbi s tužiteljstvom. Cilj tog plana srpskog državnog vrha, u kojem je Babić sudjelovao kao predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine, bilo je "trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s približno trećine teritorija Hrvatske radi njegovog pripajanja novoj srpskoj državi".
U činjeničnoj osnovi priznanja, navodi se da je Babić bio izvan "paralelne strukture vlasti" u tzv. RSK kojom je upravljao tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević preko Službe državne sigurnosti (SDB) i milicije pod vodstvom Milana Martića. Iako se nije slagao s nasilnim metodama, Babić je s tom stukturom dijelio isti cilj - stvaranja jedinstvene srpske države.
Ostvarujući taj cilj, srpske snage, uključujući JNA, MUP Srbije i snage Teritorijalne obrane iz Srbije i Crne Gore, napadale su i osvajale sela i sustavno proganjale hrvatsko stanovništvo.
U činjeničnoj osnovi navode se i mjesta u kojima su počinjeni masovni pokolji na hrvatskim civilima - Dubica, Cerovljani, Baćin, Saborsko, Poljanak, Lipovača, Škabrnja, Nadin i Bruška.
U dokumentu se navodi da Babić nije znao da su civili namjerno ubijani te da je detalje o tim događajima saznao godinama kasnije, što su, prema tužiteljstvu, potvrdile i njihove brojne istrage. Babić je izrazio i duboko kajanje zbog zločina, te zatražio od Srba da se suoče s istinom, a od Hrvata da im oproste.