stručnjak za otomansko naslijeđe na Balkanu.
Kao stručni svjedok optužbe Riedlmayer je izradio izvješće pod nazivom "Uništavanje kulturne baštine u BiH 1992.-1996", na temelju terenskog istraživanja i dokumentacije.
Izvješćem je obuhvaćeno 19 općina pod srpskom kontrolom u BiH u kojima je tri četvrtine od 57 katoličkih crkava uništeno ili teško oštećeno. Od 277 džamija koje je Riedlmayer posjetio na tom području, 92 posto su bile uništene ili teško oštećene, među kojima i 71 koje su bile zaštićeni spomenici kulture.
Crkve i džamije u pravilu su minirane nakon završetka borbi kada su srpske vlasti preuzele kontrolu. Građevinski materijal, a nekada i temelji objekata su uklanjani a na njihovim mjestima nastajala su smetlišta, parkirališta ili su građene srpske crkve, kazao je.
Svjedok je iznio niz pojedinačnih primjera rušenja katoličkih crkava iz 18. i 19. stoljeća u Nevesinju, Bosanskom Šamcu, Bosanskoj Krupi, Prijedoru, Doboju i drugim mjestima, što je popratio fotografijama objekata prije i nakon rušenja.
Govoreći o rušenju džamija, Riedlmayer je na primjeru Banja Luke dokazao kako se radilo o organiziranoj djelatnosti jer su vlasti naredile uklanjanje građevinskog materijala nakon što je srušeno svih 15 islamskih bogomolja, a kasnije nisu dopustile obnovu.
Vještak je fotografijama dokumentirao primjere iz Bijeljine, u kojoj je u jednoj noći srušeno svih pet džamija, te Brčkog, Foče, Zvornika, Srebrenice, Prjedora, Bosanske Krupe i drugih mjesta.
Srpske vlasti također su plijenile ili uništile i arhive islamskih i katoličkih vjerskih zajednica u kojima su se čuvali dokumenti o rođenima, umrlima i sklopljenim brakovima.
Kao primjer namjernog uništavanja kulturne baštine Riedlmayer je naveo slučaj iz Sarajeva iz svibnja 1992. kada je zapaljivim granatama sa srpskih položaja uništena zgrada Instituta za orijentalne studije s više od 2.000 dokumenata iz 500-godišnje povijesti bosanskih Muslimana i katastrom iz 19. stoljeća te Nacionalna knjižnica s oko milijun i pol knjiga.
Milošević je u protuispitivanju nastojao pobiti vjerodostojnost Riedlmayerovog vještačenja, tvrdeći da je imao "diskriminatorski i selektivan pristup temi" jer nije obuhvatio i pravoslavne crkve.
Citirajući podatke iz knjige "Iskorjenjivanje Srba u BiH" dokazivao je kako se u BiH radilo o "međusobnom uništavanju" vjerskih i kulturnih objekata između sva tri naroda.
"To nije točno. Postojalo je široko i sustavno uništavanje kulturnih i vjerskih objekata nesrpskih zajednica i to najviše na prostoru pod kontrolom Srba", rekao je Riedlmayer.
Milošević je svjedoka optužio za pristranost zbog činjenice da je bibliograf "Programa za islamsku arhitekturu Aga Khan" na Harvardu, no Riedlmayer je odgovorio da on jest "pristran, ali samo u smislu da je protiv razaranja vjerskih objekata".
Riedlmayer je u travnju 2002. na suđenju Miloševiću svjedočio o uništavanju vjerskih i kulturnih objekata na Kosovu 1998/99.