NOVI do sada nepoznati dokazi koje posjeduje Index ukazuju na niz mutnih poslova HEP-a vezanih uz javnu nabavu prema kojoj je ne samo HEP, već i državni proračun oštećen za najmanje milijun eura godišnje, a razina pogodovanja favoriziranim tvrtkama miriše na korupciju koja se izravno veže uz rad bivše Uprave na čelu s Ivanom Mravakom.
Ne možete dobiti posao, jer ne možemo vaditi listove
Uz niz pogodovanja favoriziranih tvrtki na natječaju, sve druge tvrtke koje bi se javile sa svojom ponudom odbacivane su pod sumnjivim okolnostima. Tako su u slučaju natječaja za višemilijunske poslove konkurentske ponude odbačene jer nisu imale "uvezenu dokumentaciju". Naime, Mravakova natječajna komisija izdavala je službena obrazloženja da su ponude odbijene jer nisu "mogli vaditi listove". Ne treba ni naglašavati kako su "neuvezene ponude" imale 20 posto nižu cijenu.
Natječaj sa štetnim plinom
Materijal koji posjeduje Index, a koji teško optužuje Upravu HEP-a datira iz srpnja i kolovoza ove godine, a kojima je Mravakova Uprava toliko pogodovala favoriziranim ponuđačima da su tražili da uređaji sadrže ekološki neprihvatljiv staklenički plin SF6 (sumporni heksafluorid), koji je već davno odbačen iz upotrebe kod takvih proizvoda i navodno se više ne koristi u zapadnim zemljama.
Suvišno je i spomenuti kako ostale tvrtke koje su se javile na natječaj nisu imali opremu s tim plinom, a ravnajući se, između ostalog i prema Vladinoj uredbi od 12. prosinca 2006. godine o "Praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj", kojeg je potpisala tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Međunarodni odbor za klimatske promjene ocijenio je taj plin kao najpotentniji staklenički plin s potencijalom globalnog zatopljenja 22.000 puta većim od CO2.
No, upravo Mravakove tvrtke-favoriti dobili su natječaj iako su imale taj plin i naravno najveću cijenu dok su jeftinije i ekološki prihvatljivije ponude odbačene. No, krenimo redom.
Pet natječaja za pet područja i tri tvrtke
Oprema za srednjenaponske blokove s prekidačem u transformatorskom polju nabavlja se svake godine i to podijeljena na pet natječaja po područjima. Tako su raspisani natječaji za područje Dalmacije kao i za područje Rijeke, Pule i Gospića. Treći natječaj je za Zagreb, Karlovac i Sisak, a četvrti za područje Slavonije. Peti natječaj je za sjeverni dio Hrvatske, a vrijednost radova dostiže i 40 milijuna kuna. Svi natječaji izrijekom su isti, osim po količini koja je različita ovisno o području.
U krugovima bliskim HEP-u saznajemo kako već godinama vlada nepisano pravilo za te poslove. Tako je navodno još od prije dogovoreno kako će poslove dobivati Končar, ABB i Siemens. Navodno je posao tako dobro razrađen da je postojao i dogovor da jedni drugima ne ruše cijene, a podijeljena su i područja. Prema tom navodnom sporazumu područje Splita i Zagreba dobiva Končar, Rijeku i Osijek ABB, a Koprivnicu Siemens. Kako smo provjerili na natječajima se nikada ne sudaraju ponude, odnosno ondje gdje se javi Končar, nema Simensa ili ABB-a i obrnuto.
Dvadeset posto manja cijena konkurencije
Tako je trebalo biti i ove godine. U Splitu se javio Brodomerkur s ponudom opreme Končara što je na koncu bila jedina ponuda. ABB i Siemens su odustali zbog troškova garancije banke. U Rijeci se javio ABB kroz ponudu Elektromaterijala Rijeka i također je bio jedini ponuđač. Elcon s opremom Siemensa javio se u Koprivnici, gdje, gle čuda nema ponude Končara i ABB-a.
No, problem je nastao kada su se novi ponuđači javili na natječaje u Rijeci, Koprivnici i Osijeku (čak 4 ponude) s manjom cijenom od favoriziranih tvrtki te u skladu s Vladinom uredbom bez stakleničkog plina SF6 odnosno ekološki prihvatljivije. Mravak i njegova uprava u skladu s "tradicijom" opet su tako u Rijeci izabrali ABB, u Koprivnici Siemens iako su imali ne samo štetni plin nego i dvadeset posto veću cijenu od ostalih.
Nemate kučište za zaštitu od plina koji ne postoji!
U Rijeci se tako uz favorizirani ABB kroz ponudu Elektromaterijala Rijeka javila i tvrtka Telur iz Zagreba s opremom Eaton Holeca. Telurova ponuda je odbijena jer nije bila ispunjena kolona koja se odnosi na plin SF6. Suvišno je i govoriti kako nije mogla ni biti ispunjena jer njihovi uređaji taj plin - nemaju.
U Osijeku je bilo čak četiri ponuditelja i to Brodomerkur, Ramić trade, Aleta i Cotra, a posebno je zanimljivo da je ponuda Ramić Tradea isključena jer nije "nije uvezena za propisan način i nije omogućeno vađenje listova", a dio ponude bio je i na engleskom jeziku. Aleta je odbačena jer nisu imali staklenički plin SF6! Točnije, nisu imali kučište za zaštitu od tog plina (iako uređaj radi bez SF6) što je bio razlog za odbijenicu.
Kako do duga od 15 milijardi kuna?
Sve tvrtka koje su sudjelovale u natječajima uložile su i žalbe, a nadaju se kako će nova Uprava bez Mravaka poništiti postojeći te raspisati nove natječaja. Uostalom sada je već i više nego sasvim jasno kako sa svakom novom aferom unutar Hrvatske Elektroprivede vidljivo kako su uspjeli u proteklih osam godina udvostručiti dug te državne tvrtke koji sada iznosi oko 15 milijardi kuna što čini čak 85 posto knjigovodstvene vrijednosti tvrtke.