"On je otvoreno transatlantski političar, no ako bi itko iz transatlantskog kampa bio dobar za izgradnju mostova prema Francuskoj, to je on", rekao je diplomatski izvor.
U razdoblju koje je prethodilo ratu u Iraku pružao je političku potporu Washingtonu a da pritom nije uvrijedio europske države koje su se protivile ratnoj opciji.
Kao predsjedatelj OESS-a također nije bio ni previše Europljanin ni previše Amerikanac i upravo bi mu to umijeće prevladavanja jaza u transatlantskim odnosima na čelu NATO-a moglo biti od najveće koristi, ističu promatrači.
De Hoop Scheffer treći je glavni tajnik NATO-a koji dolazi iz Nizozemske, nakon Dirka Stikkera i Josepha Lunsa, koji su Sjevernoatlantski savez vodili od 1961. do 1964. odnosno od 1971. do 1984. godine.
Diplomatsku karijeru počeo je kao tajnik u nizozemskom veleposlanstvu u Gani, nakon što je dvije godine proveo kao pilot u nizozemskom ratnom zrakoplovstvu.
S funkcioniranjem NATO-a dobro se upoznao kao član stalnog nizozemskog izaslanstva pri toj organizaciji od 1978. do 1980. godine, nakon čega je prešao u ministarstvo vanjskih poslova.
Godine 1986. ušao je u parlament kao zastupnik Kršćansko-demokratske stranke (CDA), koju je i vodio od 1997. do 2001. godine, kada ga je na čelu stranke zamijenio sadašnji nizozemski premijer Jan Peter Balkenende.
U srpnju 2002. postao je ministrom vanjskih poslova u koaliciji CDA-a s liberalima VVD-a i desničarima ubijenog Pima Fortuyna. Na dužnost se vratio u drugoj CDA-ovoj vladi s VVD-om u svibnju ove godine.