I SLOVENCI su nisko pali kad njihov premijer Borut Pahor dolazi u Zagreb tražiti pomoć od Jadranke Kosor. On ne traži puno, samo da Hrvatska napokon objavi famozni sporazum o arbitraži kako bi dobio argumente za obranu od kritika slovenske oporbe i javnosti. Zanimljivo, to isto od Kosor već mjesecima traže hrvatska oporba i javnost, ali njihovoj želji premijerka još nije udovoljila. Možda udovolji Pahorovoj. Nama svejedno.
Ništa joj neće njezin uspjeh pokvarit'
Odugovlačenje zvuči logično. Jadranka Kosor ne želi da joj išta pokvari njezin veliki vanjskopolitički, a ujedno i jedini premijerski uspjeh. Zašto bi poništila sjajan dojam, odrekla se komplimenata i kredita koje je zaradila u domaćoj javnost nakon sporazuma s Pahorom, od čijeg smo sadržaja doznali samo da se njime ukida blokada pregovora s EU? Pa nije sišla s pameti.
Loše vijesti opet primamo od Slovenaca
Kako to obično biva, loše vijesti morali smo čuti od Slovenaca. Pahor je bio prisiljen pod pritiskom oporbe iznijeti neke detalje, kao što je "točka 3.b" kojom se arbitražnom sudu daje u zadatak da "definira dodir teritorijalnih voda Slovenije s međunarodnim morem". Hrvatska o tome nije čula još ništa. Bilo je tek uzaludnih upita Zorana Milanovića i žestokih kritika Damira Kajina, da bi ovoga vikenda Vesna Pusić iznijela i prvi konkretniji nagovještaj da sporazum baš i nije povoljan za Hrvatsku.
Ako su vijesti dobre, zašto ih Kosor odbija priopćiti?
Ako išta, Jadranka Kosor barem dobro blefira. Brani sporazum u javnosti, ali ne želi reći na što se u njemu obvezala. Hvali se velikim uspjehom, a odbija otkriti na čemu se temelji. Zar bi Kosor bila tako samozatajna da je sporazum doista tako povoljan za Hrvatsku? Žena koja je karijeru izgradila isključivo na dobrim vijestima, sada iznenada oklijeva podijeliti ih s hrvatskim narodom. Da stvari budu još gore, s Pahorom se u Zagrebu uslikala u crnom kompletu, što znači da nam se ne piše dobro. Vjerojatno je premijerka tog jutra u intimni dnevnik upisala: "Osjećala sam se za crno".
Razmislimo, sjetimo se... Hide Biščevića i ZERP-a
Dakle, ako nam Pahor ne otkrije što nas čeka ili ako Pusić napokon uspije skinuti famozni sporazum s e-maila i prevesti ga sa slovenskog, do daljnjeg ćemo držati palčeve i nadati se najboljem. Bitno da su pregovori odblokirani, da se slavi veliki uspjeh Jadranke Kosor, tko više mari za cijenu?
Razmislimo, sjetimo se još jedne slične stvari. Državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Hido Biščević potpisao je četvrtog lipnja 2004. godine zapisnik s Trojnog sastanka Hrvatske, Slovenije i Italije, kojim se obvezao da Hrvatska neće proglasiti zaštićeni ribolovno-ekološki pojas za članice EU na Jadranu, uvjerivši tiem Italiju i Sloveniju da ne blokiraju pregovore s EU.
Ta činjenica izašla je na svjetlo dana tek tri godine kasnije i to ne od Sanadera, po čijem nalogu je Biščević postupao, već od Ollieja Rehna koji je taj papir izvukao iz ladice kad se Hrvatska spremala proglasiti ZERP. Čak i u siječnju 2008. godine Ivo Sanader šutio je o tom papiru, izmislivši lažnu dilemu "ZERP ili EU", kao da je riječ o višoj sili, a ne o njegovim obećanjima. Bila je to parola kojom je bivši premijer digao na noge dobar dio nacionalno osviještenog hrvatskog bića. Bila je to ujedno i njegova prevara. Još jedna u nizu.
Ako već oporba laže, što je onda istina?
Ako se uskoro ne pokaže suprotno, mogli bismo i danas govoriti o prevari premijerke Kosor. Ali ne o tome kako je ona Pahora "prevela žednog preko vode", već da je to učinila svojim građanima. Sjetimo se nacionalističke žestine kojom se HDZ okomio na SDP zbog parafiranog sporazuma Račan-Drnovšek, koji je Sloveniji davao prolaz na otvoreno more. Račan je žigosan kao nacionalni izdajnik, dok danas Kosor na slične optužbe Kajina i oporbenog društva hladnokrvnošću pokeraša uzvraća kako to nije istina. A što je onda istina?
To još nismo doznali. Zašto nismo, ako u sporazumu nema ništa sumnjivo? I ako Kosor već neće udovoljiti zahtjevima oporbe, zašto ne bi izašla u susret svom prijatelju Pahoru i tako mu spasila mu obraz pred slovenskim parlamentom? To je najmanje što može učiniti. Sve ostalo već je obavila stavljanjem potpisa na (navodno) nepovoljan sporazum.
Ono što se krvlju brani, prepušta se lako
Nije ovo prvi puta da hrvatska javnost ne zna što radi njezina vlast. I kad god je bilo tako, ishod nije bio baš najsretniji. Stoga danas, kad se HDZ krvlju zaklinje da nikad ne bi mijenjao teritorij za članstvo u EU, bit će zanimljivo ustanoviti je li Kosor u sporazumu s Pahorom učinila upravo to. A još zanimljivije vidjeti hoće li to HDZ-u nanijeti ikakvu političku štetu.