NOVO zaduživanje Hrvatske će se prema najavama obaviti preko tzv. narodne obveznice. Ideju je prvi put iznio ministar financija Marko Primorac 28. rujna prošle godine u emisiji Hrvatskog radija, a u siječnju ove godine ju je predstavio vladajućoj koaliciji na čelu s HDZ-om.
Vladajući se slažu s prijedlogom, kao i većina ekonomskih stručnjaka. Prema neslužbenim informacijama, Ministarstvo financija je već počelo pregovarati sa Zagrebačkom bankom, Privrednom bankom Zagreb, Raiffeisen bankom, Ersteom i OTP-om, koji bi trebali biti aranžeri, tj. preko tih banaka bi se trebala vršiti kupnja. Banke bi posredništvo naplatile, ali bi i aktivno gurale prodaju.
Prevladava stav da se radi o potencijalno dobrom poslu za sve uključene: banke će naplatiti svoje usluge, građani će dobiti mogućnost jako sigurne investicije, a država će se zadužiti na domaćem tržištu.
Što su državne obveznice? Jedno od sigurnijih ulaganja
Obveznice su vrijednosni papir koji funkcionira kao zajam. Izdavatelj obveznice, primjerice država, zadužuje se i prima određeni financijski iznos, koji se obvezuje vratiti na određeni datum dospijeća, uz određeni prinos.
Obveznice su stoga jedna od sigurnijih investicija, posebno ako su državne, sa sigurnim prinosom. Izdaju ih i velike privatne kompanije te financijske institucije. Na primjer, Zagrebačka banka je 21. listopada prošle godine javno objavila namjeru o izdavanju obveznica.
Sve države se primarno zadužuju obveznicama. Kod manjih država se obveznice izdaju rjeđe jer su i potrebe za financiranjem manje. Hrvatska je zadnji put izdala obveznicu 12. srpnja 2022., i to dvije. Prvoj je dospijeće 2026. godine u nominalnom iznosu od 400 milijuna eura uz prinos od 2.17 posto, a drugoj je dospijeće 2032. godine u nominalnom iznosu od 800 milijuna eura uz prinos do dospijeća od 3.47 posto.
Država mora vratiti posuđeni iznos uvećan za prinos
To znači da će Hrvatska navedenih godina dospijeća morati vratiti iznos koji je posudila uvećan za prinos. Obje su izdane na domaćem tržištu, a prikupljena sredstva su većinom iskorištena da bi se platio dug po obveznici koja je dospijevala na naplatu 22. srpnja 2022., manjim dijelom za financiranje općih potreba državnog proračuna. Aranžeri obveznica su bile iste banke koje se spominju kao vjerojatni aranžeri narodne obveznice.
Ove godine u studenome na naplatu dolazi obveznica koju je Hrvatska izdala 2017., vrijedna 1.5 milijardi eura. Narodna obveznica bi bila iskorištena za vraćanje duga po toj obveznici, pa se može špekulirati da će ukupna vrijednost biti slična tom iznosu.
Koliko će se moći zaraditi na narodnim obveznicama?
Hrvati u štednji na bankama drže između 35 i 40 milijardi eura. Kamate na štednju su povijesno niske, skoro nepostojeće. Ovisno o tipu štednje kreću se oko 0.02 posto, što znači da bi štednja u banci od 1000 eura nakon dvije godine iznosila 1000.95 eura.
Takvom štednjom se ustvari gubi jer će zbog inflacije 1000.95 eura za dvije godine vrijediti puno manje nego danas 1000 eura. Posebno to vrijedi s obzirom na trenutnu visoku stopu inflacije, koja će ostati visoka i u 2023.
Investicijom u narodnu obveznicu bi građani ostvarili daleko veći povrat od onoga koji dobivaju za štednju u bankama. Zadnju obveznicu, s dospijećem od četiri godine, Hrvatska je izdala s prinosom od 2.17 posto. Međutim, danas su prinosi na sve državne obveznice veći, pa će biti i za narodnu obveznicu. No rok dospijeća će vjerojatno biti dvije umjesto četiri godine, što znači manji prinos zbog manjeg rizika. Za očekivati je da će prinos biti oko 3 posto, možda i više.
Puno bolje ulaganje od štednje u banci
To je ipak daleko bolje nego kamata na štednju od 0.02 posto. Onima koji imaju viška gotovine bi se stoga kupnja državnih obveznica isplatila u odnosu na držanje novca u bankama, iako ni prinos od 3 posto neće biti dovoljan da nadoknadi pad vrijednosti novca zbog inflacije.
Obveznicama se može i trgovati, tj. oni koji ih inicijalno kupe će ih moći i prodati. Ali najmanje rizičan način je da se jednostavno drže do dospijeća, što će u slučaju narodne obveznice vjerojatno biti dvije godine.
U tom slučaju građani koji kupe obveznicu od 1000 eura mogu očekivati godišnji prinos od 30 eura ako kuponska isplata (prinos) bude iznosila 3 posto ili 35 eura ako bude iznosila 3.5 posto. Puno bolje nego u banci, a opet daleko sigurnije od dionica.
Dapače, smatra se da državne obveznice skoro i nemaju rizika, posebno kada iza države izdavatelja stoje mehanizmi eurozone, kao što je od 1. siječnja slučaj s Hrvatskom. Jedini rizik je da Hrvatska ne može vratiti dug po dospijeću, tj. bankrotira. Čak i ako građani ne vjeruju snazi financija Hrvatske, eurozona to ne može dopustiti.
Mirovinski fondovi većinom ulažu u državne obveznice
Hrvati ustvari već kupuju državne obveznice, ali indirektno. Jedan od najvećih kupaca državnih obveznica Hrvatske su mirovinski fondovi, u koje radnici u Hrvatskoj uplaćuju drugi mirovinski stup. Indirektno tako radnici, osim porezima, financiraju državu i privatnom mirovinskom štednjom. Novac u drugom mirovinskom stupu je privatna imovina, a mirovinski fondovi njime već kupuju državne obveznice.
Neto imovina obveznih mirovinskih fondova (2. mirovinski stup) je krajem kolovoza 2022. iznosila 132.5 milijardi kuna, od čega je 85.7 milijardi kuna u obveznicama, s udjelom od 64.7 posto. To znači da gotovo dvije trećine privatne mirovinske štednje koriste se za financiranje državnog zaduživanja, još jedna milijarda izloženosti preko narodne obveznice neće ništa bitno promijeniti. No, zaobilazi se posrednik - obvezni mirovinski fondovi.
Procjenjuje se da je najbolji trenutak za narodne obveznice
O izdavanju narodne obveznice se raspravljalo i u prošlosti, ali se procjenjuje da je sada najbolji trenutak za to. Iako se Hrvatska enormno zadužila u godinama nakon krize 2008., od izlaska iz krize 2015. udio javnog duga u BDP-u pada.
Primarno je to zbog rasta BDP-a, a ne smanjivanja apsolutnog duga, ali je ekonomski rast bez dodatnog zaduživanja dobra vijest. Još uvijek je Hrvatska relativno prezadužena s obzirom na stupanj razvijenosti, relativno više od Češke, Rumunjske, Poljske, Litve, Latvije itd.
Ali ulaskom u eurozonu je Hrvatska dobila snažan osigurač svog duga, pa je njen dug manje rizičan i može izdavati obveznice na manje prinose, tj. jeftinije. Hrvatska se tako trenutno daleko jeftinije zadužuje od Češke, Mađarske, Poljske i Rumunjske, koje nisu u eurozoni.
S druge strane, manji prinosi na obveznice znače i manju zaradu za one koji su ih kupili. Da Hrvatska nije ušla u eurozonu, prinos bi bio veći od pretpostavljenih 3 posto, a time i potencijalna zarada građana na narodnoj obveznici.
"Neće biti narodna ako ljudi ne budu mogli dati i 10 eura"
O ideji narodnih obveznica smo razgovarali s ekonomskim i financijskim stručnjakom Hrvojem Serdarušićem. On smatra da treba biti dostupna svim građanima.
"Neće biti narodna ako ljudi ne budu mogli dati i 10 eura", izravan je. "Imamo značajan pad prinosa u Europi, što znači da će biti interes da se narodna obveznica izda što prije. Tržište se kladi kontra središnjih banaka. Tečaj eura ide prema 1.15 dolara.
Na cijene europskih obveznica, pa tako i hrvatskih, utječu brojni faktori: odluke središnjih banaka FED-a, ECB-a i BOE-a, korporativne zarade, kretanje zaposlenosti/nezaposlenosti itd. Kako će na kraju izgledati izdavanje narodne obveznice, ne može se prognozirati bez tog konteksta", smatra Serdarušić.
Konsenzus da se radi o dobroj stvari
Uglavnom postoji konsenzus da je tzv. narodna obveznica dobra za sve uključene - državu, građane i banke. Država se zadužuje na domaćem tržištu, građani dobivaju gotovo savršeno sigurnu alternativu štednji u bankama ili tradicionalnoj "u čarapama", a banke će kao aranžeri naplatiti svoje usluge.
Većina građana će vjerojatno držati obveznicu do kraja dospijeća, ali bi neki mogli i trgovati njom na sekundarnom tržištu, što bi oživjelo pomalo uspavano financijsko tržište Hrvatske. Postoje i nade u financijsko opismenjavanje, ali to je već malo nategnuto.