BOŽIĆ, uglavnom, ako nije da se događa kada obitelji ili svako od nas trpi neku nesreću, smrtni slučaj, tešku bolest ili kakvu drugu nedaću, kao da nam širi srce. Kao da nam odnekud dolazi potreba da budemo bolji, prema sebi i prema drugima. Dolazi kraj godine i mnogi od nas rade inventuru svega proživljenog, dobrog i manje dobrog. Ima toliko toga što smo mogli bolje obaviti! Koliko smo samo energije potrošili na ljutnju, na razne nesporazume, na te naše tvrdoglavosti, na taj ponos koji nam ne da mira...
Zato, kao božićni poklon od mene svima vama, onima kojima paše ono što pišem u ovim komentarima i onima kojima se moje pisanje baš i ne dopada odviše, nekoliko sugestija o tome kako božićevati. Kako pretvoriti duh Božića u kvalitetniji život?
Nemojmo gubiti iz vida veliku sliku našega života, on se, dakako, sastoji od mnogih manjih epizoda, ali često na život gledamo odviše negativno a život je lijep, bez obzira na sve. On je prekrasan, neizreciv dar.
Naučimo se živjeti sa spoznajom da nismo savršeni. Umjesto da smo zadovoljni s onime što imamo i jesmo, previše često fokusiramo ono negativno u nas i oko nas. Nije riječ o tome da se prestanemo truditi kako bismo poboljšali svoj status ili nešto drugo u našem životu, ali nije vrijedno biti previše vezano za materijalno a, kada bismo u miru pogledali svoja srca našli bismo prepuno dobrih stvari s kojima bismo trebali biti zadovoljni.
A kako se odnosimo prema drugima? Ova suluda utrka u koju nas gura materijalizam dovodi nas do uvjerenja da su ljudi koji su mirni, ugodni i ljubazni - dosadni, neuspješni. Naučimo se uživati u opuštenom drugovanju s drugima. Nasmiješimo se jedni drugima. Čak i onima s kojima smo u zavadi ili s onima koji su nam konkurencija.
Dopustimo da i drugi budu u pravo. Neka prestane biti opsesijom to da uvijek mi budemo u pravo. Čak i kada znamo ili vjerujemo da su drugi nešto pogrešno shvatili, dajmo im vremena da to sami shvate ili im to priopćimo na nježan način.
Naučimo se živjeti sadašnjost. John Lennon je rekao: život je ono što se događa dok smo zauzeti planirajući stvari. Pitajmo se: hoće li ovo što sada radim imati vrijednost za godinu dana? Nije li to neki hir? Neka opsesija? Neka vrsta egoizma?
Provedimo djelić dana misleći pozitivno na nekoga ili zahvaljujući za nešto dobro što nam se dogodilo ili se događa. Snaga pozitivnog razmišljanja je nemjerljiva. Od nje ozdravljujemo od mnogih naših psihosomatskih oboljenja. Širimo mir u svijetu i u našoj okolini. Postajemo bolji ljudi.
Naučimo se slušati druge. Zapitajmo se jesmo li zaista shvatili što nam se htjelo reći?
Učinimo dobra djela bez da razmišljamo previše zašto i što ćemo dobiti zauzvrat. To svijetu donosi ljepotu.
Nemojmo za sve okrivljavati druge. Preuzmimo odgovornost za naš život i za svijet. Nemojmo ogovarati.
Postanimo svjesni svega što smo dobili i svega što posjedujemo i podijelimo to s onima u potrebi.
Ne zaboravimo da je Bog stvorio svijet za dobro i da smo, u tome smislu, su-stvaratelji kada širimo dobro. Ako ne vjerujete u Boga ili vam je to teško, ako je vaša vjera uspavana, u krizi ili mrtva, ako mislite da je smrt konac svega, opet možete si uljepšati život ovim malim savjetima.
Nije to, kako sami vidite, neka posebna mudrost. I, sačuvaj Bože, da netko od vas zaključi kako ove savjete dijelim jer sam ih usvojio. Pojma nemate koliko sam ograničen i koliko meni samomu trebaju ti savjeti. Ali, neka, želio sam vam to reći. U znaku zahvalnosti što čitate ove komentare i što se javljate reakcijama bile one za odobravanje ili za kuđenje.
Sretan vam Božić i mirnu, to jest, radosnu 2005. godinu. Vama i vašima.
Drago Pilsel