NAJNOVIJI "skandal" u kojemu je opet na pozornicu dospjela Jadranka Kosor, koju se sad optužuje da je nezakonito stekla stan, zapravo je vrlo poučan materijal za promatranje toga koliko je hrvatska politička scena zaostala za svjetskom. Da bude jasno, ovakve pojave i optužbe same po sebi nisu ništa neobično, one su klasičan politički trik koji se zove iznošenje prljavog rublja. Ono što je neobično je količina takvih optužbi u predizbornoj godini i reakcija političara čije se prljavo rublje iznosi.
Informacije o Jadranki Kosor nisu u medije došle same od sebe, to je jasno. Netko ih je plasirao. Našlo se nešto što ju može kompromitirati (sasvim je nebitno je li to istina ili ne, važno je da se pobudi nekakva sumnja) i te informacije su se poslale medijima. I to je sasvim uobičajeno. Neuobičajeno je što smo mi u predizbornoj godini, a jedini politički potezi koje možemo gledati su upravo ovi. Unatoč tome što svi stalno govore o nekim pozitivnim programima koje nude svojim biračima, od tih programa nema ništa. Osim ako kao program ne računamo pusta obećanja koja ciljaju određenu biračku grupu, a nemaju stvarne temelje.
Čak i u najzaostalijim demokracijama na svijetu kampanja počinje najmanje godinu dana prije izbora, službeno ili neslužbeno. Samo što se zaostalost države može prilično jasno mjeriti prema tome na koji se način kampanja vodi. Što zaostalija država, to manje razgovora o bitnim pitanjima.
U Hrvatskoj nekih 9 mjeseci prije izbora ide samo prljava kampanja. Jedino što se radi su pokušaji diskreditacije političara. Tako je to na svim izborima. Iz tjedna u tjedan afera za aferom. U takvom političkom sustavu bi čovjek očekivao da će političari biti u stanju nositi se s iznošenjem prljavog rublja. To nije tako.
Jedini razlog zbog kojeg afera s Jadrankom Kosor i tim famoznim stanom u Šeferovoj 4 traje tjedan dana je taj što je ministrica čekala tjedan dana da obznani na koji je način do stana došla. U međuvremenu si ona kopa rani grob govoreći o "gnusnim insinuacijama i lažima koje se godinama plasiraju o njoj". Savršeno nepotrebna patetika, kakvu svaki put vuče svaki hrvatski političar kad mu se spočita nešto neugodno.
Cijeli slučaj oko stana Jadranke Kosor u normalnoj bi državi potrajao ne duže od 48 sati. Nema tu nekih stvarnih osnova na kojoj bi se nju moglo kompromitirati. Kod nas to traje tjedan dana. I to se događa skoro svaki put kad se iznese prljavo rublje. Nije Kosorica jedini primjer. Da je predsjednik Stipe Mesić krajem prošle godine pravilno odgovorio na govor koji je držao pred "200 nabrijanih ustaša", sve bi bilo zaboravljeno za dva radna dana. Ali, on je govorima o tome kako se "napadom na njega napada ona Hrvatska koju on predstavlja" pustio da se ta parada nastavi više od tjedan dana i usto dobrano potkopao vlastiti kredibilitet.
Mesić, Kosorica, Sanader, Glavaš, Šeks, Račan, Pusić, Adlešić, Pašalić, uopće nije bitno o kome se radi. Oni svi zajedno, umjesto da vode predizborne kampanje u jednoj demokratskoj državi, vode teatar apsurda u nečemu što sve više počinje ličiti na cirkus. Ima li onda bitne razlike između toga koga će se izabrati? Nema, sve dok se ne okane produciranja predstave i ne izlože nešto zbog čega bi ih trebalo izabrati da vode cirkus koji će onda možda postati demokratska država.
Jovan Dragišić