VELIKA BRITANIJA je, zahvaljujući svom otočnom statusu, istovremeno jest i nije dio Europe. Primjera za to ima bezbroj, od čega je možda najupečatljiviji vožnja lijevom stranom. Drugi, mnogo ozbiljniji, jest činjenica da su Britanci pošteđeni nekih stvari koje građani drugih europskih država uzimaju zdravo za gotovo.
Jedan od takvih primjera jest nepostojanje ijednog dokumenta koji bi se mogao usporediti s osobnom iskaznicom. Britanci se vole ponositi svojom drevnom demokratskom tradicijom, te smatraju kako je s njom nespojiva centralizirana baza podataka koja vlasti daje nadzor nad građanima. Osobne iskaznice su u u Britaniji bile ustanovljene dva puta - za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata - te su povučene čim je prestala opasnost po opstanak britanske države.
No, napadi 11. rujna su Tonyja Blaira i njegovu laburističku vladu uvjerili da se slična opasnost ponovno pojavila, te je Velika Britanija, daleko više od drugih zapadnih država, podupirala Bushov "Rat protiv terorizma" ne samo sudjelovanjem u vojnim pohodima, nego i kopiranjem američkog zakonodavstva, uključujući kontroverzni "Patriotski zakon".
U skladu s tim mjerama je 2003. tadašnji ministar unutrašnjih poslova Charles Blunkett objavio plan o uvođenju osobnih iskaznica koje će biti napravljene u skladu s najnovijim dostignućima tehnologije te, uz osobne, sadržavati biometrijske podatke za što bržu identifikaciju. Podaci će biti pohranjeni u za to posebno osnovanom Nacionalnom registru.
Taj je plan izazvao žestoku reakciju britanske javnosti koja je u njemu vidjela gaženje stoljetnih osobnih sloboda kao i davanje vladi prevelikih ovlasti nad životima građana. Također se spominjala mogućnost kršenja ljudskih prava, diskirminacije manjina i imigranata, odnosno lakši posao za kradljivce identiteta i nasilne muževe koji traže odbjegle žene.
Slično kao i kod pohoda na Irak, snažan otpor javnosti nije imao nikakvog efekta na Blairovu vladu. Liberalni demokrati su bili jedina stranka koja se otvoreno suprotstavila planu, dok su se konzervativci prilikom prošlogodišnjeg glasovanja u donjem domu Parlamentu suzdržali. Laburistički zastupnici su, uz nekoliko izuzetaka, podržali svog premijera.
No, danas se u Domu lordova - koji ima ustavne ovlasti potvrditi zakone - ispostavilo da Blair ne može izaći pobjednik iz svake bitke. Lordovi su 237 glasa za i 153 glasa protiv odlučili da se zakonski prijedlog povuče iz procedure sve dok se ne provede financijska revizija, odnosno utvrdi točna cijena cijelog projekta po porezne obveznike.
Kao argument je lordovima poslužila nedavno objavljena studija ugledne Londonske ekonomske škole koja tvrdi da će troškovi uvođenja osobnih iskaznica u 10 godina iznositi između 10 i 19 milijardi funti - dva do četiri puta više nego procjene britanskog Ministarstva unutarnjih poslova.
U međuvremenu je u britansku javnost procurila vijest kako je Blair odlučan nestašnim zastupnicima pokazati tko je pravi gazda, i to tako što će tajnoj službi MI5 dati ovlasti da nadzire telefonske razgovore britanskih parlamentaraca. Time će se ukinuti zabrana koju je 1966. godine uveo tadašnji laburistički premijer Harold Wilson.
D.A.