"Bilo je samo pitanje vremena kada će se genocid dogoditi", rekao je Arria, objašnjavajući da je do tog zaključka došao nakon misije UN-a s kojom je krajem travnja 1993. posjetio istočnu Bosnu. Prema njegovim riječima, misija je bila užasnuta stanjem na terenu, o čemu je izvijestila tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija, no usprkos tome što je misija skrenula posebnu pažnju na Srebrenicu, Ghali "nikada nije promijenio ozračje nekažnjivosti". Isto izvješće je, tvrdi Arria, dostavljeno i vlastima SRJ.
Arria se u svom svjedočenju obrušio na tadašnju međunarodnu zajednicu koja "nije dala zeleno svijetlo" agresiji bosanskih Srba i tadašnje JNA, ali je "slabašnim rezolucijama stvarala dojam da neće ništa učiniti da se zaustavi tijek događaja".
Kako bi zorno ilustrirao primjer prešućivanja i neproslijeđivanja informacija koje je Vijeće sigurnosti dobivalo s terena, Arria je podsjetio na pismo od 18. 3. 1993. Sadako Ogate, u to vrijeme visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, o "tragediji koja je na djelu u istočnoj BiH", a da bi on to pismo prvi put vidio tek nakon 11 godina.
Arria objašnjava da "nitko ne može reći da nije znao što se zaista događa u BiH", ali da Vijeće sigurnosti nije bilo spremno prihvatiti to strašno kolektivno saznanje".
"Vijeće sigurnosti UN-a bilo je službeno loše obaviješteno tijelo. U spomenutom slučaju radi se o službeno najvećoj operaciji prikrivanja od strane UN-a", tvrdi Arria, te posebice ističe stalne članice Vijeća koje su informacije davale na uvid "selektivno". Arria nadalje tvrdi da se neslužbeno znalo da UN nije puno značio, te da su na terenu glavnu riječ vodili srpski vojnici.
On podsjeća na Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, koji je stupio na snagu 18. travnja 1993., kao na čin kojim je taj grad bio od tada potpuno razoružan, u nemogućnosti da se imalo suprotstavi opsadi.
"Postao je u stvari logor, a UNPROFOR je poslužio kao policija", rekao je Arria.
Tijekom misije Arria je posjetio i Beograd, a u zračnoj luci je sreo Karadžića koji se vraćao sa susreta s Miloševićem.
"Okružili smo ih u Srebrenici poput štakora", podsjetio je Arria na Karadžićeve riječi odbacujući svaku mogućnost da Milošević nije znao za više nego tragično stanje u enklavi.
Milošević je u protuispitivanju opetovano ukazivao na osude etničkog čišćenja, kao kriminalnog čina,. izrečene, između ostalog, i na Londonskoj konferenciji u ljeto 1992. godine. Pozivao se i na lorda Owena koji je ustvrdio da se radi o građanskom ratu u kojem nema nevinih i pobjednika i u kojem su zločine počinile sve strane.
Arria mu je odgovorio da se radilo o "agresiji, osvajanju teritorija i etničkom čišćenju, ratu u kojem je jedna članica UN-a napala drugu, slabiju članicu UN-a".
"Zašto bi, u protivnom, SRJ dobila međunarodne sankcije", zapitao se Arria.
Milošević je pokušao ukazati na navodnu smušenost svjedoka, jer jednom tvrdi da je UN dobro znao što se događa a potom tvrdi da je bio loše obaviješten, poručivši mu da je "činjenice postavio na glavu". Također je ukazao na Ghalijevo izvješće iz svibnja 1992. u kojem je konstatirao da se JNA povukla iz BiH.
Prije nastavka suđenja ICTY je Miloševiću za još mjesec dana produljio komunikacijska ograničenja kako bi se spriječilo njegovo sudjelovanje u političkom životu Srbije. Ta se ograničenja ne odnose na komunikaciju i posjete nužne za pripremu obrane.
(Hina) xvk ybr