DANAS u Hiroshimi u 8:15 po lokalnom vremenu je minutom šutnje u Memorijalnom parku mira tradicionalno obilježena još jedna obljetnica nuklearnog napada na taj japanski grad kojeg su američke snage izvele 1945. godine pred kraj drugog svjetskog rata.
Gradonačelnik Hiroshime Tadatoshi Akiba je ponovno kritizirao američku vladu zbog toga što se u njenom arsenalu još uvijek nalazi nuklearno oružje, koje je njegovom gradu nanijelo toliko patnje i razaranja. Također je pozvao japansku vladu Shinzoa Abea da se još uvijek drži pacifističkog ustava donesenog nakon drugog svjetskog rata, te da ne pomišlja da i sama razvija nuklearno oružje, kao što su donedavno sugerirali neki njeni članovi.
Abe, čija je Liberalno-demokratska stranka teško poražena na izborima za gornji dom japanskog parlamenta, ponovio je da će se Japan nastaviti zalagati za svijet bez nuklearnog oružja, odnosno biti vjeran svojim pacifističkim načelima.
Abeov ministar obrane Fumio Kiyuma je, pak, nedavno bio prisiljen dati ostavku nakon što su japanski mediji neke njegove izjave protumačili kao svojevrsno opravdanje američke odluke da se na Hiroshimu i Nagasaki bace atomske bombe.
Eksplozija atomske bombe, koju je 6. kolovoza 1945. iznad Hiroshime izbacio američki bombarder "B-29" odmah ili nakon nekoliko mjeseci je ubila preko 140.000 stanovnika tog grada. Napad atomskom bombom na Nagasaki tri dana kasnije je ubio preko 80.000 ljudi. Uz ljudske žrtve oba grada su razorena do temelja, a preživjeli su desetljećima trpili posljedice radijacije.
Napad atomskim oružjem, kao i sovjetska invazija na Mandžuriju su natjerali japanskog cara Hirohita da 15. kolovoza prihvati saveznički zahtjev za bezuvjetnom kapitulacijom, čime je završen drugi svjetski rat.
Dotada nezabilježena stradanja civilnog stanovništva i destruktivni potencijal novog oružja već desetljećima potiču rasprave o opravdanosti američke odluke da se na Japan bace atomske bombe.
Mnogi, pogotovo danas kada u svijetu prevladava antiameričko raspoloženje, smatraju kako je u pitanju bio ničim opravdani ratni zločin, odnosno da je Japan tada ionako bio vojnički poražen te se planirao predati. Nuklearno bombardiranje se tumači kao odmazda za poniženje u Pearl Harboru, odnosno nastojanje da se zastraše Sovjeti.
S druge strane se navodi da je u trenutku bacanja bombi Japan još uvijek imao ogromne teritorije Azija i Pacifika pod svojom kontrolom, gdje su sve vrijeme deseci milijuna njegovih podanika bili izloženi svakodnevnom zlostavljanju, silovanju, mučenju i ubijanju. Japansku volju za borbom nije slomilo ni konvencionalno bombardiranje Tokija u proljeće koje je izazvalo više žrtava nego dva atomska napada zajedno. Američki planovi za konvencionalnu invaziju Japana, planiranu u proljeće 1946. godine, predviđali su najmanje milijun mrtvih na američkoj i desetke milijuna mrtvih na japanskoj strani.
Bez obzira da li je bio ključan za prekid rata ili ne, nuklearni napad na Hiroshimu je imao važne posljedice u desetljećima koja su dolazile, pogotovo u hladnom ratu kada su se SAD i SSSR, svjesne razornih posljedica upotrebe nuklearnog oružja, ustručavale da svoj sukob dovedu do oružane eskalacije.
D.A.