NA ZAGREBAČKIM Sveticama danas je nasred ceste 10-ak minuta ležao čovjek dok su pokraj njega prolazili automobili. Čitatelj nam je poslao i snimku na kojoj se vidi kako muškarac leži, a policija je potvrdila događaj i navela da je došla hitna pomoć, ali nakon nekoliko minuta razgovora s muškarcem on je samo ustao i otišao. No u ovom slučaju se postavlja pitanje kako su ljudi mogli samo nastaviti prolaziti pokraj čovjeka koji je ležao nasred ceste.
Razgovarali smo sa psiholozima koje smo zamolili da nam objasne ovaj fenomen.
Psiholog Dragan Vuletin za Index je rekao da se ovdje radi o difuziji odgovornosti.
"Radi se o tome da ako čovjek leži na cesti, a kraj njega prolazi veliki broj ljudi koji bi mu mogli pomoći, da je mala šansa da će mu netko zaista i pomoći. Dakle, što je više ljudi koji mogu pomoći, manja je šansa da će netko reagirati. Ljudi uvijek očekuju da će netko drugi pomoći", objasnio je za Index psiholog Vuletin.
"Nije da ljudi ne reagiraju jer su zločesti"
Kaže kako ljudi ne reagiraju ne zato što su zločesti pa ne žele pomoći, već zato što misle da će netko drugi priskočiti u pomoć.
Na pitanje je li ikako moguće ljude potaknuti da se ne ponašaju tako, rekao nam je da je važna poruka svima da ne čekaju kad vide osobu u nevolji te da joj sami pomognu ako mogu.
"Najbolje bi bilo ljude potaknuti da reagiraju čak i ako vide ostale ljude u blizini i da ne očekuju da će osobi u nevolji netko drugi pomoći", istaknuo je Vuletin za Index.
Psihologinja Mia Karabegović u razgovoru za Index istaknula je da se u ovom slučaju radilo o efektu promatrača i difuziji odgovornosti.
Psihološki fenomen koji se zove efekt promatrača kaže da su veće šanse da ljudi nekome pomognu ako u blizini nema nikoga ili ima jako malo ljudi, a znanstvenici ovo ponašanje zovu difuzija odgovornosti.
Psihologinja: Što je veća grupa ljudi koja bi mogla pomoći, na kraju manje ljudi pomogne
"Ljudi u neuobičajenim situacijama ne znaju kako bi pristupili, to se pokazalo u dosta situacija koje nisu jasno definirane. Često se dogodi da ljudi kad vide da nitko ne reagira ni ne staje u pomoć, da ni oni ne stanu. Ili pomisle da je možda već netko drugi pozvao hitnu pa na kraju nitko ništa ne poduzme", ispričala nam je Karabegović.
Što se tiče ove situacije, kaže kako su svi bili u svojim automobilima i vidjeli da ih nitko ne može identificirati kao osobe koje nisu pomogle.
"Difuzija odgovornosti implicira da što je veća grupa ljudi koja bi mogla pomoći, da će na kraju manje ljudi i pomoći. No neka su istraživanja pokazala da kad se nešto događa u javnim situacijama, da je veća vjerojatnost da će više ljudi pomoći jer će ih drugi prepoznati i vidjeti kako su oni dobre osobe koje pomažu, no ovdje su svi bili u autima i nitko nikoga nije mogao prepoznati i vidjeti te reći da nisu pomogli", objasnila nam je psihologinja Karabegović.
Ženu u New Yorku manijak izbo nožem pred 38 svjedoka
Inače, difuzija odgovornosti je pojava koju su opisali američki psiholozi John M. Darley i Bibb Latané 1968. godine. Pretpostavili su da što je više promatrača u nekoj kriznoj situaciji, to je manja vjerojatnost da će netko pomoći. Njihovom istraživanju i potvrđivanju ove pretpostavke prethodio je tragičan događaj u New Yorku u kojem je život izgubila Kitty Genovese. Ona se jednu večer 1964. vraćala kući s posla, a nakon što je izašla iz auta i krenula prema svom stanu u Queensu (četvrti u New Yorku) nepoznati muškarac napao ju je nožem.
Vrištala je i zvala u pomoć. Kad je policija napokon stigla, dvije minute nakon poziva, već je bilo kasno. Kitty je bila mrtva, a napadač je nestao i nikad nije nađen. Napad je trajao 35 minuta, a svjedočilo mu je 38-ero ljudi iz okolnih stanova, što je utvrđeno tijekom policijske istrage.
Samo jedna osoba je nazvala policiju, a jedan susjed je viknuo neka pusti djevojku na miru. Darley i Latane su, analizirajući reakcije promatrača, pretpostavili da je velik broj ljudi koji su svjedočili nasilju, smanjio spremnost pojedinaca da priskoče u pomoć, a tu svoju pretpostavku su kasnije u pomno osmišljenom eksperimentu i potvrdili.