HRVATSKA je završila na vrlo lošem 132. mjestu Izvješća o slobodi mišljenja za 2018. koje je ovih dana objavila svjetska udruga humanista, ateista i sekularista International Humanist and Ethical Union (IHEU).
Hrvatska je u izvješću loše ocijenjena u svim kategorijama, a posebno u kategoriji ''Obrazovanje i prava djece'' (grafika sasvim dolje) u kojoj je označena crvenom bojom koja znači tešku diskriminaciju. U svojem obrazloženju liste IHEU, između ostalog, navodi i brojne tekstove domaćih medija, ponajviše Indexa.
Autori u uvodu upozoravaju da ljestvica za 2018., koja predstavlja IHEU-ov prvijenac, nije apsolutno objektivna te da postoji mogućnost da određene države završe lošije zato što je za njih prikupljeno više podataka o postojećim problemima. No sve što se u Izvješću navodi za Hrvatsku neupitno stoji. Štoviše, da su autorima bile dostupne najsvježije informacije, moguće je da bismo prošli i lošije.
Što je i kako ocjenjivano?
Ljestvica je sastavljana prema pet ocjena. Najbolja je ''Slobodna i jednaka'' koja je označena zelenom bojom. Slijedi ''Uglavnom zadovoljavajuća'', označena žutom bojom. Nakon nje je ''Sustavna diskriminacija'', označena narančastom. Još lošija je ''Ozbiljna diskriminacija'', označena crvenom, a najlošija je ''Teška kršenja'', označena smeđe-crvenom.
Hrvatska ni u jednoj kategoriji nije dobila najbolju, zelenu ocjenu, a u kategoriji 'Obrazovanje i prava djece'' ocijenjena je drugom najlošijom - crvenom.
Najbolja, zelena ocjena u kategoriji ''Ustav i vlasti'' dodjeljuje se državama koje su sekularne, što znači da postoji odvojenost političkih i vjerskih autoriteta te da ne postoji diskriminacija niti jedne religije ili uvjerenja.
Zelenu boju u kategoriji ''Obrazovanje i prava djece'' zaslužile su one zemlje u kojima nema formalne diskriminacije u obrazovanju.
U kategoriji ''Obitelj, zajednica, društvo, vjerski sudovi i tribunali'' najbolju ocjenu zaslužile su zemlje u kojima ne postoje vjerski sudovi, u kojima sekularne udruge slobodno rade, a vlasti ne progone pojedince.
U kategoriji ''Sloboda izražavanja i promicanja humanističkih vrijednosti'', zelenom bojom označene su zemlje koje nemaju temeljnih ograničenja u navedenim slobodama.
Nominalno sekularna, ali ne i u praksi
U tekstu o stanju u kategoriji ''Ustav i vlasti'' spominje se činjenica da je Hrvatska prema Ustavu sekularna. No navodi se i nekoliko slučajeva koji pokazuju da je to nešto što vrijedi nominalno, a ne i u praksi.
Jedan takav primjer je činjenica da je za oko 15 % ljudi koji se ne izjašnjavaju kao katolici u proračunu izdvojeno samo 8 % od sredstava koja dobiva Katolička crkva.
Teška vjerska diskriminacija u školama
U tumačenju loše ocjene koju je Hrvatska dobila u kategoriji ''Obrazovanje i prava djece'' Izvješće upozorava da se vjeronauk poučava u svim javnim školama te da djeci koja ga ne pohađaju nije ponuđena alternativa.
Ono također navodi da su najviši hrvatski sudovi u nekoliko navrata propustili priliku smanjiti diskriminaciju djece. Ustavni sud se 2010., kada je odlučivao o ustavnosti vjeronauka u školama, proglasio nenadležnim za međudržavne sporazume kakvi su Vatikanski ugovori, a Vrhovni je 2014. presudio da djeca u školama nisu diskriminirana te da Ministarstvo obrazovanja nema nikakvu obavezu djeci ponuditi nikakav alternativni predmet, primjerice religiozno obrazovanje koje bi uključivalo sekularne svjetonazore ili neke šire filozofske pristupe etici i uvjerenjima.
Izvješće upozorava i na činjenicu da je neki oblik vjeronauka uveden u brojne javne vrtiće, osobito u Dubrovniku, te da država također nije ponudila alternativu.
U osvrtu se spominju trendovi opadanja interesa mladih za vjeronauk, osobito u urbanim sredinama i nekim dijelovima Hrvatske u kojima je udio djece koja ga pohađaju pao ispod 50 %. Također se navodi da neke nevladine udruge, poput Centra za građansku hrabrost, pokušavaju organizirati alternativne, edukativne radionice za djecu koja ne pohađaju vjeronauk.
Mržnja u školskim klupama
Izvješće spominje i činjenicu da hrvatski školski udžbenici promoviraju ideju da su za zločine u Auschwitzu odgovorni ateisti. Oni također sadrže upute kako razgovarati s ateistima i učiniti da shvate svoje pogreške.
Navodi se istraživanje koje je sponzorirao UNICEF, a koje je utvrdilo da su djeca najsklonija svoje vršnjake diskriminirati zbog nekih tjelesnih ili kognitivnih teškoća, a odmah zatim na temelju vjerske ili nacionalne pripadnosti. Djeca sama procjenjuju da se u 17 % slučajeva loše ili vrlo loše odnose prema vršnjacima koji ne pohađaju vjeronauk.
Primjeri diskriminacije u obiteljima, zajednici i društvu
U tumačenju ocjene za kategoriju ''Obitelj, zajednica, društvo, vjerski sudovi i tribunali'' spominje se više primjera diskriminacije po vjerskoj osnovi. Jedan od njih je slučaj u kojem je gradonačelnik Đakova 2015. objavio da će platiti karte za klizanje svoj djeci koja će prisustvovati misi u Katoličkoj katedrali. Navode se i razna opravdavanja i izvrdavanja gradonačelnika, kao i njegova konačna prkosna odluka da će nastaviti s istom praksom unatoč kritikama u medijima i javnosti.
Drugi primjer koji se ističe je slučaj u kojem je Stomatološki fakultet objavio namjeru zaposliti asistenta za predmet etiku koji bi morao imati diplomu iz teologije kakve u Hrvatskoj mogu dodijeliti samo institucije pod kontrolom vjerskih organizacija.
U istoj kategoriji navodi se i primjer snažnih pritisaka vjerskih aktivista koji pred bolnicama održavaju skupove protiv pobačaja. Posebno se ističe činjenica da su neki ravnatelji nekih bolnica prosvjednicima omogućili da se okupljaju praktički na samim ulazima u njihove klinike.
Izvješće upozorava i da se vjerskim institucijama i tijelima daju posebne privilegije, poput oslobođenja od poreza.
Kršenja slobode izražavanja i promicanja humanističkih vrijednosti
U ovoj kategoriji posebno se na udaru našao HRT koji ima službeni sporazum s Katoličkom crkvom o redovnom i opsežnom pokrivanju svih katoličkih zbivanja - desetak priloga mjesečno. Neka prava na određeni vremenski prostor dobile su i neke druge vjerske zajednice koje imaju sličan sporazum s HRT-om, no ne i one koje ga nemaju.
''Iako ljudi uglavnom mogu slobodno izražavati stavove suprotne mainstream katoličanstvu, protivnici Crkve često su izloženi prijetnjama i medijskom linču'', upozoravaju autori.
Ovdje se navodi incident u kojem su u multietničkom Kninu ravnatelj škole te neki nastavnici i učenici odbili sudjelovati u isključivo katoličkim blagoslovima i molitvama zbog čega su bili izloženi prijetnjama i hajki. Zatražili su zaštitu resornog ministarstva, no ono je to propustilo učiniti.