Rasprava o velikim branama na trećoj svjetskoj konferenciji

GRADNJA velikih brana koje izazivaju masovna preseljenja ljudi i štete prirodi bila je tema žestoke rasprave na trećoj svjetskoj konferenciji o vodama, jer su neki stručnjaci zatražili da se ta žrtva prihvati radi proizvodnje električne energije koja je prijeko potrebna najsiromašnijima.

Osamdesetak milijuna ljudi u svijetu preseljeno je zbog hidroakumulacija, a ekosustavu i fauni nekad čistih rijeka nanosi se nepopravljiva šteta, kaže se u izvješću Svjetskog povjerenstva za brane koje su 2000. objavili Svjetska banka i nevladine organizacije.

"Potrošnja energije trostruko će porasti u sljedećih pedeset godina, ne samo zbog demografskog prirasta, već i zbog potrebe pravednije raspodjele. Veliki je izazov svim ljudima dovesti vodu, hranu i energiju", rekao je predsjednik Međunarodne organizacije za hidroenergetiku (IHA) Raymond Lafitte na konferenciji u Kyotu.

Zagovornici gradnje brana skloni su velikim mrežama u zemljama u razvoju, jer iskorištavaju postojeće resurse kojih ima u izobilju, a troškovi održavanja zapravo su ograničeni radnim vijekom brane koji može biti dulji od sto godina.

Kritičari brana uzvraćaju da su troškovi gradnje velikih brana na koje često odlazi velik dio BDP-a i njihov utjecaj na zajednice koje se moraju preseliti, veći od koristi koju donose.

"Pitanje brana nije crno-bijelo i teško je reći da veliki projekti nisu potrebni, jer svaka zemlja ima drukčije energetske potrebe", istaknula je Ute Collier, stručnjakinja za brane u WWF-u.

"Ako neki projekt osigurava jako malo električne energije i ako se ljudi guše u dugovima, onda od toga nema koristi", misli Collier. No ako je korist od projekta veća od ljudske cijene, onda se može prihvatiti, misli ova stručnjakinja.