Screenshot: Al Jazeera Balkans, HZZ
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u svibnju 2017. nezaposlenost je pala na rekordno niskih 180.733. U usporedbi sa svibnjem 2016. godine broj nezaposlenih manji je za 22,2 % ili 51.594 osobe. Od kada se vode službene statističke analize, nezaposlenost nije bila tako niska. Ipak, imamo li razloga za slavlje? Jesu li uistinu naša poduzeća toliko dobro poslovala da su otvorila toliko radnih mjesta? Odgovor je ne jer iza pada nezaposlenosti stoji nešto sasvim drugo.
Nezaposlenost opada, ali ne zbog zapošljavanja. Tri su temeljna faktora pada nezaposlenosti.
1. Odlazak u inozemstvo
Ulaskom u Europsku uniju u srpnju 2013. započela se mijenjati statistika nezaposlenosti. Naravno da to nije slučajno. Hrvatska je postala članica Europske unije što joj je omogućilo slobodan pristup europskom tržištu rada u nizu država članica. Svi oni koji su tražili posao sada su ga mogli lakše naći izvan svoje domovine. Tržište rada nije se odmah otvorilo u svim državama članicama. Trebalo je pripremiti radnu snagu na odlazak, pa je tek pola godine od ulaska u EU nezaposlenost počela padati.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz Hrvatske je se u 2016. iselilo oko 20.000 stanovnika. Demografi smatraju da je neslužbeno taj broj i tri puta veći.
2. Negativni prirodni priraštaj pomaže statistici, sve je manje radno aktivnog stanovništva
Negativni prirodni prirast 2016. je iznosio 17.500 stanovnika. Zašto je on bitan? To znači da će za 17 godina, kada generacija rođena 2016. ostvari prva prava na rad, biti za 17.500 stanovnika manje radnog potencijala. Obzirom da se u Hrvatskoj od osamostaljenja 1991. bilježi negativan prirodni priraštaj jasno je da svake godine ima manje radnog potencijala. U prva četiri mjeseca 2017. aktivnog stanovništva je manje za 4,5 % ili 73.575 osoba nego u istom razdoblju 2016. te za 6,9 % ili 116.602 osobe manje nego u istom razdoblju 2015.
3. Birokratski uvjeti s evidencije pomažu padu nezaposlenosti
Nezaposlena osoba da bi se registrirala kao nezaposlena, mora ispunjavati uvjete Hrvatsko zavoda za zapošljavanje. Ti uvjeti se usklađuju i s metodologijom Međunarodne organizacije rada (ILO). U te uvjete spadaju redovne aktivnosti traženja poslova, individualni sastanci sa savjetnikom, grupni sastanci. Zapravo bi registrirana nezaposlena osoba trebala aktivno tražiti posao. Međutim što je s neregistriranom nezaposlenošću? Pojedine nezaposlene osobe ne žele tražiti posao preko Zavoda, već se radije okreću traženju posla privatnim kanalima. Takve osobe Zavod ne registrira pa je realan broj nezaposlenih svakako veći. S druge strane, kako objasniti činjenicu da mnogi poslodavci na Zavodu ne mogu pronaći radnu snagu koja im treba, odnosno ima dosta registriranih nezaposlenih koji i nisu raspoloživi za posao? U drugim europskim zemljama je baš kriterij raspoloživosti bitan, odnosno odbijanje posla znači brisanje iz registra.
Treba napomenuti i da se oni koji su otišli iz Hrvatske kroz neko vrijeme brišu iz registra Zavoda jer su prestali ispunjavati birokratske uvjete Zavoda. Znalo se manipulirati brojem nezaposlenih prije izbora na način da bi se postrožili uvjeti po kojima se vodi neregistrirana osoba pa bi se broj nezaposlenih prikladno „čistio“ odnosno smanjivao. Također, mjere aktivne politike zapošljavanja prividno smanjuju nezaposlenost, pa su tako samo u svibnju 2.532 osobe potpisale ugovor o stručnom osposobljavanju što se ne može voditi kao zasnivanje radnog odnosa jer stručno osposobljavanje po svojoj definiciji to nije.
Pad zaposlenosti otkriva istinsku zabludu o padu nezaposlenosti?
Da je pad nezaposlenosti potaknut stvarnim zapošljavanjem onda bi rasla zaposlenost. Oštar pad zaposlenosti otkriva zabludu o pozitivnim kretanjima pada nezaposlenosti. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječan broj ukupno zaposlenih u prva četiri mjeseca 2017. manji je za 1,7 % ili 22.922 osobe nego u istom razdoblju 2016. te za 1,9 % ili 25.645 osoba u odnosu na isto razdoblje 2015. Pad nezaposlenosti uz pad i zaposlenosti može značiti samo jedno – gubimo radno aktivno stanovništvo koje „bježi“ van.
Iz grafičkog prikaza je vidljivo da zaposlenost u 2017. nije rasla, već je pala za oko 20.000. Krivulje uvelike koreliraju pravilno s rastom prema sezoni. Zato možemo zaključiti da se na tržištu rada nije ništa posebno dogodilo, osim što su mnogi ljudi otišli – njih oko 20.000 što odgovara i službenim statistikama.
Zaposlenost je niska i zbog velikog broja radne snage (20-64 godina starosti) koja je izvan tržišta (out of labour). Nisu nezaposleni jer uopće ne traže posao. Dio takve „radne snage“ su i prijevremeni umirovljenici. Zato je i mirovinska reforma nužna u ovom kontekstu kako bi penalizirala takve pojave i vraćala ljude na tržište rada.
Raspoloživosti radne snage je ograničavajući faktor rasta u RH ali barem su dvije dobre stvari.
Na emigraciju ne treba gledati nužno loše, jer doznake iz inozemstva, prema podacima Svjetske banke za 2016. čine 4.3 % BDP-a odnosno 2.25 mlrd. dolara. Pad nezaposlenosti uslijed odlaska u inozemstvo smanjuje potražnju za poslom naspram ponude na tržištu rada. To potencijalnog radnika stavlja u bolju pregovaračku poziciju, pa se može izboriti za višu plaću. To potvrđuju i službene statistike Državnog zavoda za statistiku. U prvom tromjesečju 2017. plaće su konstantno rasle u odnosu na isto tromjesečje 2016. Zadnji podatak o visini neto plaće je ožujak 2017. kada je prosječna neto plaća iznosila 6.022 kn, što je za 300 kn više nego za isti mjesec 2016. kada je iznosila 5.722 kn. Treba istaknuti i da je porezna reforma sasvim sigurno imala svoj utjecaj na rast neto plaća.
Zaključak
Jasno je da se u Hrvatskoj često ne vode ekonomske politike koje bi poticale otvaranje radnih mjesta kao što to političari vole isticati. Pad nezaposlenosti ne dovodi do stvarnog povećanja zaposlenosti i realnog sniženja strukturne nezaposlenosti.
Centar za javne politike i ekonomske analize se u okviru projekta Poduzetnička inicijativa zalaže za reforme koje će povećati slobodno tržište i zaposlenost:
- manja porezna i regulatorna opterećenja poslovnih subjekata i radnika. Jedino je na takav način moguće poticati otvaranje radnih mjesta i smanjiti odlazak ljudi.
- Upisne kvote fakulteta potrebno je prilagođavati stvarnim potrebama na tržištu rada, kako bi se izbjeglo stvaranje radne snage koja će vrijeme provoditi na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. To je samo jedan od segmenata nužne kurikularne reforme.
- Nužne su i druge tržišne reforme kao dio cjelovitog i dovoljno ambicioznog pristupa jačanju konkurentnosti Hrvatske.
*Autor teksta je potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala