"Čitav su sat (od početka napada) državne televizije šutjele", a "dugih sati nijedan se službeni predstavnik nije oglasio", nakon operacije, dodala je.
Ako su vlasti nešto naučile iz Dubrovke", talačke krize iz listopada 2002., u moskovskom kazalištu (129 mrtvih osim terorista) "onda je to jedino da novinare priječe u radu, drže ih što je dalje moguće od poprišta drame, a informacije daju na kapaljku ili nikako", napisala je Petrovskaja.
"Novinari su pristali igrati po propisima koje nameće vlast i zanemaruju interese društva", optužila je nadalje Petrovskaja da bi zaključila: "Nije li nacionalna sramota da ruski novinari ne mogu pokazati što se događa, a istodobno njihovi zapadni kolege to čine".
Ruski dnevnik Kommersant otkriva da su zapadne televizijske kuće emitirale snimke ruskoga kanala Rosija, a sama je Rosija morala šutjeti.
Novinari NTV-a, kuće koja nije državna ali je država neizravno kontrolira "dobili su zapovijed ne spominjati broj mrtvih prije službene objave", naglašava Kommersant.
Ruski je tisak jednako oštro kritizirao kaos i strahote s epilogom više od 300 mrtvih u rješavanju otmice stotina školske djece u Beslanu, ponajprije neorganiziranost ruskih specijalaca.
Komunistički dnevnik Sovjetskaja Rosija osuđuje "kaos od Dubrovke do Beslana".
"Vlasti su nesposobne planirati i organizirati bilo što. Ili ne žele", optužuje list.
"Napad nije bio pripremljen kako valja", drži liberalni list Gazeta.
"Od samog početka sukoba nije više bilo mjesta u bolnici u Belsanu", optužuje Izvestija.
Gazeta citira riječi predstavnika specijalaca da su stanovnici pomagali u transportu ranjenih ali time umnogome otežali stvar i "bez njihove intervencije broj žrtava mogao bi biti manji a teroristi možda ne bi pobjegli".