SDP-ovi ekonomski stručnjaci, dobro poznati bivši ministar Branko Grčić i pulska političarka Sanja Radolović, podsjetili su nas ovog tjedna zašto je Hrvatska u vrijeme njihove vlade zapela u šestogodišnjoj recesiji. Ovog puta izašli su pred javnost sa svojim planom za turizam koji se bazira na dogovornoj ekonomiji iz dječjeg vrtića u Venezueli i uključuje ideje poput ograničavanja broja i cijena apartmana te povećanja plaća u hotelima “za barem dvije tisuće kuna”.
Sada bi zabranjivali apartmane, a povećanje paušala nazivali su "udarom na iznajmljivače"
Radolović je kao jedan od problema uočila “apartmanizaciju”, pretvaranje stanova u apartmane i dala je primjer iz Pule gdje, kako kaže, stanovi koji se iznajmljuju izvan sezone za 300 eura mjesečno preko ljeta imaju cijenu za turiste 150 eura dnevno pa je nemoguće naći stan za dugoročni najam.
“Ono za što su krivi 'popularno zvani apartmani' jest zasigurno socijalna dimenzija življenja srednje klase u našoj državi u većim destinacijama tijekom turističke sezone, pri čemu se obitelji s malom djecom i studente koji su u podstanarstvu izbacuje na cestu od početka lipnja do sredine rujna te je gotovo nemoguće pronaći zamjenski smještaj u tom periodu. Primjera radi, u Puli se stan koji se izvan sezone iznajmljuje podstanarima za 300 eura u sezoni naplaćuje 150 eura po noćenju. Kako će onda i biti moguće naći smještaj u sezoni po normalnim ili barem pristojnim cijenama? Takvom nečemu bi urbanistička lokalna, ali i nacionalna turistička politika trebala stati na kraj, slijedeći primjer gradova poput Barcelone ili Pariza, gdje su raznim mjerama poput ograničavanja broja smještajnih jedinica po iznajmljivačima i ograničavanjem cijena, ovisno o zonama grada, stali na kraj pretjeranoj apartmanizaciji nauštrb domicilnog stanovništva”, rekla je Radolović u intervjuu za Glas Istre.
Rješenje za taj problem, kao što smo i navikli od SDP-ovaca, vidi u zabranama, ograničenjima i državnoj kontroli cijena, pozivajući se na primjere nekih gradova u Europi. No, vrijedi podsjetiti da se njen kolega Grčić u siječnju ove godine protivio povećanju paušala za vlasnike apartmana nazivajući to “udarom” na iznajmljivače. Iako su iznajmljivači koji rade kao paušalisti, u usporedbi s ostalim poduzetnicima u Hrvatskoj, u svojevrsnoj poreznoj oazi, plaćaju maksimalno 750 kuna po krevetu godišnje, što je i jedan od glavnih uzroka snažnog rasta njihovog broja, SDP se u siječnju povećanju poreza protivio, da bi se sada zabranama borio protiv tih istih apartmana.
Grčić: Ne dižite porez malim iznajmljivačima
"Prema Zakonu o porezu na dohodak, paušalni porez za više od 100.000 malih iznajmljivača od 1. siječnja 2019. može biti od 150 kuna do 1500 kuna. Jučer (2. siječnja) je započeo rok u kojem jedinice lokalne samouprave moraju do 31. siječnja donijeti odluku koliki će paušal biti u njihovim općinama i gradovima. Naša poruka je vrlo jasna: nemojte to raditi", rekao je na konferenciji za novinare u Splitu Grčić. Pozvao je načelnike općina i gradonačelnike da do 31. siječnja donesu odluku da "neće povećavati paušalni porez malim iznajmljivačima. Ako ne donesu takvu odluku do 31. siječnja, primjenjivat će se Zakonom određena visina paušalnog poreza po krevetu u iznosu od 750 kuna, što je nekoliko puta više od dosadašnjeg iznosa", rekao je tada Grčić.
SDP traži povećanje plaća u hotelima na sedam tisuća kuna, zašto ne 20 tisuća?
Ekonomski stručnjaci SDP-a, osim što su odlučili da postoji preveliki broj apartmana i da su oni preskupi, odlučili su i da su plaće u turizmu premale i planiraju “dogovoriti” s hotelima povećanje plaća na 7000 kuna.
“Nema razvoja turizma bez kvalitetne radne snage i upravo zbog toga podržavamo smanjenje poreznih rasterećenja za poslodavce u turističkom sektoru, ali uz paralelno povećanje neto plaće za zaposlenike u turizmu. Dakle, prvotno treba sjesti s velikim hotelskim grupacijama koje u Hrvatskoj imaju nekoliko desetaka tisuća zaposlenih i dogovoriti s njima povećanje neto plaće za 2.000 kuna, čime će se u većini tih grupacija plaća povećati sa sadašnje neto osnovice od 5.000 kuna na 7.000 kuna”, kaže Radolović.
SDP-ovi doktori ekonomije očito ne vjeruju baš pretjerano u slobodno tržište koje je osnova svake razvijene zapadne ekonomije i misle da znaju bolje od vlasnika hotela kakvi im radnici trebaju i bolje od radnika za koliko novca žele raditi pa će oni, koji žive od novca poreznih obveznika, “dogovoriti” kolika treba biti plaća.
Jedino nije poznato kako su došli do iznosa od baš 7.000 kuna. Zašto ne 15 ili 20 tisuća jer sigurno bi svaki radnik bio zadovoljniji s 20 tisuća nego sa SDP-ovih sedam tisuća, zar ne?