On je opovrgavao da je tadašnji predsjednik Srbije kontrolirao čelnike RSK i vrh JNA u okviru "zajedničkog zločinačkog pothvata" nasilnog pripajanja velikog dijela hrvatskog teritorija srpskoj državi.
Kako je nastavio, Srbi u Hrvatskoj osjećali su se egzistencijalno ugroženima jer je režim Franje Tuđmana donio ustaške simbole i počeo je progon Srba. Krajiški Srbi željeli su se zaštititi i očuvati Jugoslaviju, a vlasti Srbije pružale su im "političku i materijalnu pomoć", na šta su bile obavezne po ustavu, kazao je on. Međutim, ustvrdio je da vojska krajiških Srba nije bila financirana direktno iz Beograda.
Prema njegovim riječima, u RSK nisu djelovale nikakve paravojne formacije, već samo JNA i Teritorijalna obrana, kao "legalne oružane snage koje nisu vršile zločine, već su štitile stanovništvo i sprječavale sukobe".
Na Miloševićevu sugestiju Šešelj je negirao da su jedinice MUP Srbije ikada djelovale na ratištima u Hrvatskoj, ali je potvrdio da su policajci pojedinačno "kao dobrovoljci" odlazili u tamošnje srpske formacije.
On je ustvrdio da su srbijanske vlasti bile "kategorički protiv paravojnih formacija i činile su sve da ih suzbiju".
Šešelj je optužio Hrvatsku za razbijanje Jugoslavije, što je jedna od teza Miloševićeve obrane. Prema njegovim riječima, Srpska radikalna stranka napravila je velike demonstracije kada je sadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić biran za predsjednika predsjedništva SFRJ. On je dodao da Mesić skoro nije prošao, ali da su predstavnici međunarodne zajednici napravili pritisak inzistirajući na tome da on bude predsjednik. Kako je dalje rekao, kada se Mesić vratio u Hrvatsku izjavio je sa saborske govornice kako je "ispunio zadatak i da Jugoslavija više ne postoji".
Što se tiče masakra u Srebrenici, Šešelj je izjavio da mu je Radovan Karadžić 1996. rekao da je u Srebrenici streljano oko 1.000 Muslimana i da to nitko nije naredio.
"Ja sam pitao Karadžića o streljanju muslimanskih ratnih zarobljenika, a on je odgovorio da nitko iz vojnog i političkog vrha nije dao naredbu da se streljaju zarobljenici, ali da je van njihove kontrole došlo do streljanja oko 1.000 Muslimana". Šešelj je dodao da su u to vjerojatno bile "umiješane i neke strane obavještajne službe".
On je izjavio da je Karadžića, nekadašnjeg čelnika bosanskih Srba, pitao o tvrdnjama da je streljano oko 8.000 Muslimana i da je dobio odgovor da su u taj broj uključeni i muškarci koji su "poginuli pri proboju ka Kladnju, s oružjem u rukama", kao i u "međusobnim obračunima".
Negirajući da je Vojska RS protjerala muslimansko stanovništvo iz Srebrenice, on je rekao da mu je Karadžić pokazao sporazum po kojem su Muslimani dobrovoljno željeli otići, a srpske vlasti su im "osigurale prijevozna sredstva".
Šešelj je također rekao da je Karadžić "stalno nastojao" zaštititi muslimanske i hrvatske civile, a naređivao je da VRS poštuje međunarodno humanitarno pravo.
Opovrgavajući navod optužnice o zajedničkom zločinačkom pothvatu s ciljem stvaranja proširene srpske države u Hrvatskoj i BiH, svjedok je rekao da sa tadašnjim predsjednikom Srbije nikada nije razgovarao o ratovima u tim republikama, već samo o mirovnim planovima.
"Vi ste neprekidno podržavali sve mirovne inicijative, a mi srpski radikali smo neke podržavali, a neke ne... Protivili smo se zapadnom miješanju, jer smo vjerovali da oni žele napakostiti srpskom narodu, a vi ste uvijek bili spremni za pregovore", rekao je Šešelj Miloševiću.
Predsedavajući sudac Patrick Robinson više je puta upozorio Šešelja da govori tiše i sporije kako bi prevoditelji mogli prevesti njegov iskaz. Robinson je rekao da je Šešeljev glasan govor odraz "emotivne nesigurnosti", zbog čega je svjedok prosvjedovao ustvrdivši da ta psihijatrijska kvalifikacija nije primjerena sudu.
Šešelj će svjedočenje na suđenju Miloševiću, optuženom za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu i genocid u BiH nastaviti u srijedu.