POPIS generala i političara koji su 11. veljače 2001. mitingom "Svi smo mi Mirko Norac" na splitskoj rivi prizivali vojni udar, deset godina kasnije nalikuje grčkoj tragediji: Janko Bobetko je umro, Ivan Korade je presudio sam sebi nakon što je pomahnitao i ubio petoro ljudi, Ante Gotovina i Ivan Čermak čekaju presudu u Haagu, a Ivo Sanader čami u austrijskom pritvoru.
Iako se sudbina bivšeg premijera spominje kao karijerni pad nezabilježen u novijoj hrvatskoj povijesti, među šefovima Norčeva skupa podrške ima i težih slučajeva.
Ugledni general postao brutalni ubojica
Što reći za Ivana Koradu, koji je u vrijeme rive bio još uvijek koliko-toliko cijenjeni general HV-a, jedan od prvih koji se nakon Oluje popeo na kninsku tvrđavu, a ostat će upamćen kao jedan od okrutnijih ubojica u Zagorju: uz četvero nevinih sumještana ubio je i policajca Ivana Kusanića koji je sudjelovao u akciji hvatanja.
Mnogo su rjeđi protagonisti sa splitske pozornice kojima je u protekloj dekadi karijera procvjetala. Najbolje je prošao Damir Krstičević, jedan od sedmorice generala koje je predsjednik Mesić umirovio nakon što su se odlučili baviti politikom potpisivanjem pisma "o kriminalizaciji Domovinskog rata". Krstičević je donedavno bio jedan od šefova tvrtke M-san grupe, poznate po tome što je pobjeđivala na gotovo svim natječajima za informatičko opremanje u ministarstvima i državnim tvrtkama. Premijerka Kosor imenovala ga je prije dva tjedna osobnim savjetnikom za vojna pitanja i dobro će joj doći za približavanje desnici: promoviran baš u vrijeme kad braniteljske udruge organiziraju prosvjede protiv vlasti zbog "slučaja Purda".
Judine škude
Među govornicima s rive ima i onih koji su u deset godina potpuno pali u zaborav. "Prošla su vremena kad su vlasti mogle prodavati hrvatske ljude za Judine škude. Nećemo dopustiti da Hrvatska postane protektorat socijalističke internacionale, ni da se za račun balkanskih interesa uhićuju najbolji hrvatski sinovi. Račanu i Mesiću poručujemo - no pasaran". Tako se masi većoj od sto tisuća ljudi obratio tadašnji šef HVDR-e Mirko Čondić, čijih se istupa u to vrijeme itekako plašila Račanova koalicijska vlast. koliko je prisutan na javnoj sceni najbolje svjedoče internetski forumi koji se otvaraju na temu "Gdje je Mirko Čondić".
Od ostalih vinovnika splitskog mitinga koji su djelovali iza scene, neki su se uhljebili uz zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps su kao najbliži prijatelji Mirka Norca 2001. preuzeli ulogu službenih pregovarača s premijerom Račanom, paraliziranim od straha da će se vojska i ulica okrenuti preko njega, da bi se s vremenom, kad se ispuhao Norčev brend, potpuno okrenuli Bandiću. Šveps je predsjednik zagrebačke podružnice HVIDR-e, dok je Laco glavni čovjek u gradonačelnikovom uredu i preusmjeravaju mu se deseci posjetitelja što na dnevnoj bazi pohode gradonačelnikovu kancelariju, žicaju i traže pomoć.
Deset godina kasnije, Norac se nada slobodi
Bukači s rive imali su i medijsko pokriće u Josipu Joviću, čiji izmišljeni intervju s Norcem dan nakon prosvjeda ide u sami vrh na vječnoj top listi hrvatske novinarske sramote.
Spomenimo na kraju, kako bi Mirko Norac kao glavni lik priče, zbog kojega nas je riva prije deset godina umalo izjednačila s južnoameričkim vojnim huntama, mogao za desetak dana izaći na uvjetnu slobodu.