ETO Stipe Mesića u novoj borbi protiv državnih marifetluka. A evo opet i Miomira Žužula kao jednog od glavnih likova na tu temu. Ovoga puta predsjednik Republike sjetio se da u Nadzornom odboru Croatia Airlinesa ne bi smjeli sjediti ljudi koji nisu stručnjaci za zrakoplovstvo. Ali pritom nije istaknuo primjer 77-godišnjeg Antuna Vrdoljaka ili državne tajnice Biance Matković. On se radije uhvatio Miomira Žužula.
Osim što je ustanovio kako Žužul "nije nikakav stručnjak za zrakoplovstvo" - pored toga što je stručnjak za diplomaciju, biznis, lobiranje, nekretnine, graditeljstvo, farmaciju i operu - Mesiću nije jasno ni kako je moguće da Žužul, koji je zbog afere Imostroj otišao s mjesta ministra vanjskih poslova, može doći u nadzorni odbor jedne državne tvrtke. E ovime je otvorio Pandorinu kutiju iz koje sada nekontrolirano iskaču sva neugodna pitanja. Recimo, zašto Žužul nikad nije kazneno odgovarao za bilo koji od grijehova, od Imostroja do utaje poreza? Zatim, zbog čega Žužul - pravosudno čist kao suza - ne bi smio sjediti u nadzornom odboru, kad neki drugi ljudi, također čisti kao suze, mogu biti ministri, pa i predsjednici Vlade? Država u nadzorne odbore imenuje svakakve likove, pa zašto ne bi i bliske Sanaderove prijatelje. Ako može privatnika Miroslava Kovačića, inače poslovnog partnera Ratka Mačeka, zašto ne bi Žužula? I uostalom, odavno nije vijest da Žužul uživa povjerenje hrvatske vlade, bila bi vijest da ju ne uživa.
Mesić po Žužulu udara zato što je to popularno i općeprihvaćeno
Bivšem šefu diplomacije ionako se ništa nije dogodilo nakon odlaska s dužnosti. Dapače, afirmirao se kao operni kritičar u Globusu. Dobio je lobistički angažman u Institutu građevinarstva Hrvatske. U Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, spomeniku kulture nulte kategorije, pokušava otvoriti sveučilište za mlaćenje prazne slame i gomile para. Postao je član panela uglednih osoba OESS-a i kao takav dobio priliku posredovati u sporu između Rusije i Gruzije. Ugledni The Economist misiju je nazvao "gorom od beskorisne". Dugogodišnje iskustvo u "gospodarskoj diplomaciji" prelio je u uglednu titulu lobista. Dakle, Žužul nije nakon odlaska iz Vlade trpio nikakvu štetu, nije bio izložen kanenom progonu, nije tukao obitelj (pa ni novinare), dobio je neke sudske sporove, gostovao na televiziji kao ugledni komentator, pa zašto onda ne bi sjedio u nadzornom odboru državne zrakoplovne kompanije? Sigurno je za to više kvalificiran od, recimo, premijerove prijateljice Biance Matković. Možda nije zrakoplovni stručnjak, ali zna kako će visoko poletjeti.
Mesić po Žužulu udara zato što je to popularno i općeprihvaćeno. On je postao personifikacija korupcije davno prije svog odlaska s dužnosti, a ostavkom je samo to osnažio. Supruga mu se zajedno s bratom još vuče po sudovima zbog Tvornice čarapa, njegova utaja poreza nije procesuirana pune dvije godine - i nikad neće - ali Miomir uredno gradi karijeru, ovoga puta uglednog poslovnog čovjeka. Zapravo, aktivno bavljenje politikom samo mu je smetalo. Bolje se snalazi na ovom terenu: još uvijek dovoljno blizak politici i na sigurnoj udaljenosti od nje, a svoje veze uspješno koristi u onome u čemu je uvijek bio dobar - namještanju poslova. I kao neovisan, reklo bi se "lobist", nikome ne polaže račune.
Nije ni čudno, tko jednom otvori s premijerom opernu sezonu u Veroni, povezan je s njm u doživotnom prijateljstvu
Žužul vjerojatno nikad ne bi otišao iz Ministarstva vanjskih poslova da Jadranka Kosor nije digla dreku. Sve Žužulove afere eskalirale su u periodu njezine predsjedničke kampanje i ona je ultimativno zatražila Žužulov odlazak.
Da nije bilo toga, Žužul bi i dalje ostao ministar, jer je tako blizak premijeru. Nije ni čudno, tko jednom otvori s premijerom opernu sezonu u Veroni, povezan je s njm u doživotnom prijateljstvu. Pa još kao obojica osvanu u pismu Hrvoja Petrača kao partneri kojima je Drago Maček dao 4,7 milijuna dolara iz Brodosplita, onda se prijateljstvo pretvara u krvno bratstvo. I kako se s time mogu nositi nekakve gluposti poput Imostroja i utaje poreza? Pa Božidaru Kalmeti je vozač bio reketar. Marina Matulović Dropulić nadzire poslove tvrtke čiji je dioničar. Branko Vukelić državnim novcem kupuje vijećnike i žmiri na Brodosplit. Berislav Rončević namještao je poslove s kamionima. I još mnogo mnogo toga. Žužul nam dobro služi ako iznimka koja potvrđuje pravilu.
Kad ga novinari pitaju treba li ostavku podnijeti Berislav Rončević, kaže da to nije u njegovoj nadležnosti
Zapravo, dobar dio hrvatske Vlade, na čelu sa samim premijerom, oduvijek je funkcionirao po lobističkom principu. Pliva je samo najrazvikaniji slučaj. O Brodosplitu je nepristojno govoriti. Ali sjetimo se dodjeljivanja poslova Bechtelu, pogledajmo nagli rast IGH, pogledajmo kako se dobivaju poslovi s državom i tko sve uzima lovu sjedenjem u nadzornim odborima.
Zato je sada Mesiću najlakše udarati po Žužulu. A kad ga novinari pitaju treba li ostavku podnijeti Berislav Rončević, kaže da to nije u njegovoj nadležnosti. Kao da Croatia Airlines jest. Problem nije u Žužulu i neće s njim nestati. Problem je puno širi, nažalost i dublji. Naravno da je tragično što toliko prozivana osoba nije sankcionirana, kao i da tako kompromitirana osoba i dalje uživa ugled i utjecaj u državnim i poslovnim strukturama. Ali još je tragičnije da nije jedina. Pa niti najgora.