PODUZETNIK Željko Žužić danas je na zagrebačkom Županijskom sudu potvrdio da je bivšoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel u ljeto 2011. dao 100 tisuća eura mita za kupnju udjela u Cestama Sisak.
Žužić je na klupu za svjedoke pozvan drugog dana suđenja bivšoj županici koja je dan ranije odbacila Uskokove optužbe za primanje mita i pranje novca, neosnovano plaćanje savjetnika, preplaćivanje zgrade za Hitnu pomoć i trošenje javnog novca na privatne zabave.
"Novac sam donio u kuverti, u apoenima od 500 eura i stavio na stol", posvjedočio je Žužić. Prisjetio se i da mu je bivša županica, kada je tražio sastanak, rekla da je cijena 20 milijuna kuna i 100 tisuća eura, iako je u natječaju bila iskazana samo cijena od 20 milijuna kuna.
Na pitanje kako je došlo do njegove nagodbe s Uskokom, Žužić je kazao da je priču o mitu istražiteljima otkrio nakon što je protiv njega otvorena istraga zbog porezne utaje. "Pitali su me na koji sam način kupio udio u Cestama Sisak pa sam im rekao da sam županici dao sto tisuća eura", rekao je Žužić.
Iako je sudac Ivan Turudić ustvrdio da je Žužićeva vjerodostojnost u ovom slučaju upitna, on je kazao da je sve što je posvjedočio istinito.
Dug popis nezakonitosti na štetu županije
Podsjetimo, jučer je konačno počelo suđenje bivšoj SDP-ovoj županici Marini Lovrić Merzel. Optužena je za primanje mita i zloporabu ovlasti kojima je županiju oštetila za višemilijunski iznos. Nakon prvog ročišta novinarima je izjavila da nije bilo jednostavno slušati podmetanja, konstrukcije i laži Državnog odvjetništva, dok su predstavnici tužiteljstva u uvodnom govoru rekli kako će dokazati da su nedjela počinjena s namjerom i motivirana stjecanjem imovinske koristi.
Bivšu županicu i trojicu njezinih suoptuženika Uskok tereti za niz malverzacija, od primanja mita i pranja novca do neosnovanog plaćanja savjetnika, preplaćivanja zgrade za Hitnu pomoć u Sisku i trošenja javnog novca na privatne zabave.
Bivšoj županici tako se stavlja na teret da je od Žužića krajem kolovoza 2011. uzela 100 tisuća eura mita kako bi mu bez obzira na druge zainteresirane kupce osigurala stjecanje poslovnih udjela u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati. Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru, upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića koji je znao da je novac stečen korupcijom.
Lovrić Merzel također je po Uskokovim sumnjama suprotno odluci županije da se Zavod za hitnu medicinu gradi na drugoj lokaciji poduzela sve kako bi osigurala da se po znatno višoj cijeni kupi nekretninu od suoptuženog Bernarda Popeca.
Prostor na kojem je bio auto salon, po tvrdnjama tužiteljstva, osim što je bio preplaćen, nije bio adekvatan za potrebe zavoda pa je županija nakon zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine za 9,8 milijuna kuna, za dodatne radove na prenamjeni platila oko 1,4 milijuna kuna. Pritom je na ime razlike između plaćene i stvarne vrijednosti nekretnine Popecevoj tvrtki pribavljena korist od oko 4,1 milijun kuna, dok je županija oštećena za 5,6 milijuna kuna.
Bivšu županicu Uskok tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika, odnosno da je od lipnja 2009. do travnja 2014. donijela više odluka o imenovanju članova Savjeta županice za što im je isplaćivana mjesečna naknada od 5000 kuna neto, iako su oni za te poslove primali plaću, čime je županijski proračun oštećen za više od šest milijuna kuna.
Osim toga, bivša županica je s vijećnicima, prijateljima i rodbinski povezanim osobama zaključivala ugovore o djelu iako je znala da se ugovoreni poslovi i usluge neće izvršavati jer Županija za njihovo obavljanje nije imala nikakve potrebe. Tim osobama je pribavljena korist od oko 360 tisuća kuna, dok je županija oštećena za oko 673 tisuće kuna.
Uskok sumnja i da je županija po nalogu bivše županice od 2005. do kraja 2013. u više navrata plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima, proslavama rođendana te troškove nabave prehrambenih artikala za privatne potrebe, čime joj je pribavljena korist od oko 60.000 kuna, dok je županija oštećena za 326.000 kuna. Terete je i da je od 2005. do 2013. službenim karticama plaćala privatne troškove hrane, pića i goriva, čime je županiju oštetila za 165.000 kuna.
Terete je i da je 2009. od bivšeg voditelja Uprave sisačke podružnice Hrvatskih šuma Zvonka Rožića zatražila da djelatnici obavljaju sve poslove potrebne u vezi pripreme i održavanja njezine svadbe. Prekovremeni rad djelatnika Uprave šuma Rožić nije naplatio pa je Merzel na štetu Hrvatskih šuma pribavljena korist od oko 9600 kuna, stoji u Uskokovoj optužnici.
Početak suđenja odgađan
Optužnica protiv Lovrić Merzel potvrđena je krajem 2015. no početak suđenja odgađan je nekoliko puta jer je sudac Turudić odbijao prihvatiti nagodbu Uskoki Žužića koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao sto tisuća eura mita. Žužić je nakon priznanja s Uskokom sklopio sporazum koji mu je predviđao uvjetnu kaznu od godine dana uz rok kušnje od četiri godine, no Turudić ju nije prihvaćao uz objašnjenje da je uvjetna kazna nesrazmjerna nedjelu za koje ga terete.
Uskok je zbog toga u dva navrata podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koje je Vrhovni sud usvojio ustvrdivši da sudovi ne bi smjeli intervenirati u sadržaj nagodbi optuženika i tužiteljstva i okolnosti slučaja, već samo kontrolirati njihovu zakonitost.
Nakon što je Turudić, usprkos takvom zaključku Vrhovnog suda u ožujku ponovno odbio nagodbu Vrhovni sud je krajem svibnja ponovno zaključio da Turudić nije smio odbiti nagodbu, ali je tada potvrdio presudu na temelju ranijeg sporazuma.
Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel i Žužića, obuhvaćeni predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak, Bernard Popec koji je županiji prodao zgradu za Hitnu pomoć, nećak Marine Lovrić Merzel Dalibor Rožanković i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji se poput Žužića također nagodio s tužiteljstvom.