ANDRIJA HEBRANG jednom davno je izjavio: "Ja nikad ne lažem. Samo povremeno govorim neistinu. To je puno pristojnije". Takvim rezoniranjem Hebrang je zaradio epitet lažova, koji će ga pratiti do kraja političke karijere. Uostalom, čak je i precizno definirao koliko političar najviše smije lagati - do deset posto.
"Ponekad lažem, ali odmah nakon toga odem na ispovijed", pokoran je Hebrang kao pravi kršćanin. Ako je to istina (a ne treba de facto uzeti da jest), Hebrang u ispovjedaonici provodi dobar dio svog vremena. Povijest Hrvatske ne pamti političara koji je više puta ulovljen u laži od Hebranga. Slučaj donacije Roberta Ježića njegovoj kampanji koji je razotkrio Index samo je najnovija u dugom nizu obmana.
Laži i neistine u predsjedničkoj kampanji
Gotovo da i nema teme o kojoj Hebrang nije lagao. Ili govorio neistinu. Naime, za njega između ta dva pojma postoji razlika. "Laž je kad netko zna da ne govori istinu. A neistina je kad netko laže, ali toga nije svjestan", objašnjavao je Hebrang u predsjedničkoj kampanji koja je za njega neslavno završila. I u kojoj je lagao gdje god je stigao. Lagao je da Nadan Vidošević ne plaća porez. Lagao je da je Ivo Josipović pisao optužnicu protiv hrvatskih generala. Lagao je da su komunisti u Drugom svjetskom ratu i nakon njega pobili milijun Hrvata. Pri (zdravoj?) pameti izjavljivao da se Maks Luburić borio za hrvatske interese.
No, recimo da mu laži (i neistine) iz predsjedničke kampanje možemo oprostiti. Navikli smo, na kraju krajeva, da se izborna kampanja bilo koje vrste ionako svodi na prodavanje demagogije i blaćenje protukandidata. To posebno vrijedi za HDZ-ovce koji kampanju ne mogu voditi ni na koji drugačiji način iz prostog razloga - program nemaju niti su ga ikad imali.
Mudre misli o privatizaciji i korupciji
Osvrnimo se, stoga, na ostale Hebrangove laži. Poput, recimo, njegovih stavova o privatizaciji i korupciji, za koje danas znamo (a znali smo i onda) da su netočni. Njih ćemo ipak svrstati u sferu neistina, po Hebrangovoj definiciji iste, jer ne bi bilo korektno optužiti ga da je svjesno prikrivao korupciju u Vladi i privatizacijske pljačke. "Nitko nije obavio privatizaciju brže, jednostavnije i bolje nego mi", Hebrangova je izjava iz 2003. godine, kad je (uglavnom zaslugom Feral Tribunea) priča o Kutli i Kutleraju već bila dobro poznata. Još apsurdnija je Hebrangova neistina o korupciji. "Korupcija nije vezana uz vlast, korupciju izmišlja kriminalni milje da bi skrenuo pažnju s nekih svojih afera", pričao je 2008. godine čovjek koji bi danas prvi spremio Ivu Sanadera iza brave.
Ruka u vatri
A kad smo već kod Hebrangovih neistina, nemoguće je ne spomenuti što je predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i nekadašnji ministar svojevremeno pričao o Berislavu Rončeviću i Branimiru Glavašu. "Rončević je nevin. Stavljam ruku u vatru za njega", tumačio je Hebrang novinarima u jeku "afere kamioni". Bivši ministar obrane u međuvremenu je nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora, ali Hebrangu treba priznati da je barem dosljedan. I dalje se ponaša kao advokat stranačkom kolegi, u očekivanju pravomoćne presude. To se međutim ne može reći u slučaju HDZ-ovog odmetnika Branimira Glavaša kojeg je Hebrang prije tri godine opisao sljedećom rečenicom: "Glavaš je očito savjestan zastupnik kojemu je stalo do nacionalnih interesa Hrvatske".
Priznao da je lagao za Sanadera
Zadnjih nekoliko mjeseci bilo je posebno nezgodno za Hebranga-lažova. Prečesto su ga novinari lovili u lažima, a jednom se čak i razotkrio sam. "Ivo Sanader nije otišao zbog slovenske blokade. Taj izgovor sam mu ja izmislio", mrtav-hladan ispalio je Hebrang u Dnevniku HTV-a. Kad se koji dan kasnije zbog priznanja da laže u Saboru našao pod paljbom oporbenih zastupnika, Hebrang je odgovorio izjavom koja je preko noći ušla u antologiju: "Stazić laže da ja lažem da je Sanader lagao". U Hebranga, reklo bi se, usta puna laži.
Dvije laži o BMW-u
Bogato iskustvo razotkrivanja Hebranga u lažima ima upravo Index. Sjetimo se samo afere sa Sanaderovim BMW-om, kad nam je Hebrang nemušto pokušavao rastumačiti kako je kupnja automobila skupljeg od četiri milijuna kuna za potrebe tadašnjeg šefa HDZ-a Ive Sanadera zapravo - ušteda! HDZ je kupnjom skupocjenog automobila ljubljenom šefu zapravo pokazao kako je štedljiv jer ga, objašnjavao je Hebrang, nije kupio iz državnog proračuna! A mogao je. Ne samo da priča o "štedljivom HDZ-u" već i onda nije imala nikakvog smisla, nego se uskoro pokazalo da nije istina niti da je skupi BMW HDZ kupio svojim novcem. Kao što danas znamo, Ivo Sanader je državni proračun tretirao kao privatnu blagajnu iz koje je opskrbljivao i stranačke "crne fondove" u koje je posegnuo i kad je poželio novog limenog ljubimca.
Laž o nezaposlenosti
Nešto recentnija je laž koju je Hebrang u srpnju ove godine iznio o stopi nezaposlenosti. Nezaposlenost u Hrvatskoj, tvrdio je tada Hebrang, iznosi 9,4 posto i manja je nego u Europskoj uniji. Nakon što smo mu ukazali da Hrvatski zavod za statistiku govori o 17,2 posto nezaposlenih u Hrvatskoj, Hebrang nam je u telefonskom razgovoru pokušavao objasniti da on nije govorio o statističkoj već anketnoj nezaposlenosti. Ali avaj, ni to nije bio istiniti podatak - anketna nezaposlenost u Hrvatskoj je u prvom kvartalu 2009. godine iznosila 11,2 posto, odnosno gotovo dva posto više nego što je tvrdio Hebrang. Podaci koje nam je on pokušao prodati pod kurentne bili su, kako se pokazalo, prošlogodišnji.