"Kodeks potrošnje" iz godine 1990. godine određuje prava potrošača na potpunu informaciju o proizvodima i uslugama, cijenama i uvjetima prodaje, sankcionira zloupotrebe svih vrsta, određuje opće uvjete ugovora i sudbenu proceduru u slučaju spora prodavač-kupac, a posebno mjesto u tom kodeksu zauzimaju potrošački krediti, problem prezaduženosti pojedinačnih tvrtki, obitelji ili pojedinaca i, naposljetku, normira "asocijativni život", tj. određuje zakonski okviru za djelovanje udruga potrošača radi obrane njihovih interesa i prava.
Najstarije udruženje u zapadnoj Europi, francuski Federalni savez potrošača, osnovan je 1951. godine kao istraživački centar kojem se 1960. pridružuje Nacionalni odbor za potrošnju (CNC) zatim Nacionalni institut za potrošnju (1966.) a deset godina kasnije osniva se i prvo "državno tajništvo za potrošnju" pri Ministarstvu privrede i financija.
Taj razvitak institucionalne mreže prati grananje brojnih nacionalnih udruženja s utjecajnim specijaliziranim istoimenim tjednicima i mjesesečnicima kao što su "Što izabrati?" ili "60 milijuna potrošača".
Ti specijalizirani časopisi vode komparativne analize - za pojedine artikle ili javne usluge - u različitim europskim zemljama, ili u samoj Francuskoj, od proizvođača do proizvođača, a kao kriterij nameće se sve više, osim odnosa cijena/kvaliteta, još i poštovanje okoliša.
U svoje ili u ime potrošača udruge pokreću sporove pred nadležnim sudovima ili pred Vijećem za konkurenciju, predlažu zakonske i upravne mjere te šalju svoje predstavnike u Nacionalni odbor za potrošnju u kojem sjede i predstavnici države te predstavnici poslodavaca.
Da bi uspješno vršile svoje funkcije, neke od poznatijih i najutjecajnjih udruga imaju stalno osoblje te ekonomske, tehničke i pravne savjetnike koji pružaju pomoć potrošačima u slučajevima sudskih sporova tako da sve više poprimaju i uloge "grupa za pritisak".
Budući da se jednim dijelom financiraju iz državnog proračuna, njihova djelatnost ovisi u određenoj mejri od dobre volje vlasti, pa se u tom kontekstu za primjer uzimaju Švedska i Austrija koje su jedine zemlje Europske unije gdje je - po mišljenju francuskih udruga - uspješno provedeno preuzimanje u državne ruke brige o potrošačima i njihovim pravima.
Nedavna odluka ministra privrede i financija, Francisa Mera, da smanji subvencije udrugama potrošača - između 20 do 30 posto u odnosu na sredstva izdvojena u prošloj godini - primljena je kao "potpuno izenađenje, jer smo s državom vezani višegodišnjom konvencijom, kojom se ona obvezala, na visinu subvencija" ističe vodstvo Federalnog saveza potrošača (UFC- Što izabrati). "Što izabrati" jedna je od najaktivnijih francuskih udruga koja se u obrani potrošača proslavila akcijama kao što su zabrana "olova" u benzinu, stvaranje "Interpola" za opasne proizvode, potiskivanje lažnih reklama, ograničenje prodaje u domicilu, ili organiziranje "svjetskog dana prava potrošača" (15. ožujka) i sl.
Udruge pate i od nejedinstva, s jedne strane su one koje su posvećene obrani potrošača kao "UFC-Što izabrati" ili "60 milijuna potrošača", a s druge "potrošački" ogranci velikih sindikalnih konfederacije koji se bore za prava "potrošača-zaposlenih".
Eksplozija putem prodaje u domicilu ili interneta, razvitak politike potrošačkih kredita, uz rizik prezaduženja potrošača, nove javne usluge poput mobilne telefonije, proširili su djelatnost udruga dok je stvaranje jedinstvenog europskog tržišta i uvođenje eura vodilo široj suradnji i potrebi homogenizacije nacionalnih zakonodavstava s europskim.