Prije nego su prognani, Iločani su se na referendumu tadašnjih gradskih vlasti 13. listopada 1991. očitovali na dva pitanja: jesu li za predaju cjelokupna oružja i potpisivanje sporazuma s tzv. JNA, za nepoštivanje kojeg je predviđena odmazda, ili su za zajedničko iseljenje. Protiv predaje oružja i potpisivanje sporazuma očitovalo se 71 posto, a za progonstvo umjesto života pod okupacijom tzv. JNA 73 posto Iločana.
U okupiranu Iloku ostala je živjeti tek nekolicina Hrvata i Slovaka s gvardijanom franjevačkog samostana u Iloku fra Markom Malovićem koji je u Iloku proveo sve vrijeme okupacije kao jedini katolički svećenik u hrvatskom Podunavlju pod srpskom okupacijom.
U spomen na ratni egzodus Iločana vijence su u Iloku položila izaslanstva grada Iloka i 1. gardijske brigade čiji su se pripadnici 1991. nalazili u tome srijemskom gradiću.
Predstavljena je i knjiga Ratka Dragovića Kleka "Nikad spominjani", koja, rečeno je, sadrži autentična svjedočanstva o Domovinskom ratu u Hrvatskoj.
(Hina) žd dd