Po riječima Cirila Ribičiča, nekadašnjeg predsjednika slovenskih komunista koji je odveo svoju delegaciju sa zadnjeg kongresa SKJ, Kučanova je taktika u odmjeravanju s Miloševićem tijekom unakrsnog ispitivanja bila u kratkim odgovorima, dok je na pitanja tužiteljstva odgovarao detaljno.
Ključan je za razumijevanje svjedočenja trenutak u kojem je sudac May dopustio Kučanu da pojasni kako je Slovenija u vrijeme jugoslavenske krize nudila brojne opcije, među ostalim i opciju konfederacije, te da se nije "odlučila za ratnu opciju", kako je tvrdio Milošević koji je Slovencima nudio odcjepljenje pod njihovim uvjetima.
Slovenski komentatori i analitičari slažu se i u ocjenama da Kučan kao svjedok nije u haškoj sudnici dodatno opteretio samog Miloševića ili antagonizirao Srbiju, što bi u vrijeme ponovne uspostave ekonomskih i političkih odnosa Ljubljane i Beograda moglo negativno djelovati na odnose jer Miloševićevo stajalište da je Slovenija kriva za "raspad Jugoslavije" ima, kako tvrdi televizijski komentator Jurij Gustinčič, još mnogo poklonika među Srbima.
Iako je Miloševića tijekom suočenja dosljedno nazivao "optuženikom", nijednom mu ne spomenuvši ime ili prezime, Kučan je vješto komunicirao i sa publikom u Srbiji. S jedne strane je, izdvajajući Sloveniju kao poseban slučaj, rekao kako je "srpsko nacionalno pitanje komplicirano", a s druge strane nije iznio indicije da je Milošević i u vrijeme kampanje JNA u Sloveniji u lipnju i srpnju 1991 neformalno imao kontrolu nad vojskom, podsjećaju slovenski analitičari. To je Milošević u jednom trenutku iskoristio citirajući Kučanove navode iz 1991. da je za sukob bio kriv tadašnju jugoslavenski premijer Ante Marković. Kučan danas ne isključuje da je Milošević vojsku i onda imao pod uzdama, ali navodi da se o tome može suditi na osnovu kasnijih događaja o čemu sud ima podatke.
Kučanovo suđenje u domovini bi za njega moglo biti sporno samo u jednom detalju, to jest u tvrdnji da slovenski organi nisu do kraja završili istragu o navodnoj prodaji oružja Hrvatskoj i BiH u vrijeme embarga UN-a, te da je u tome bilo nepravilnosti. No, bivši je slovenski predsjednik nedvosmisleno Miloševiću dao do znanja da je prodaja oružja tim republikama bila posljedica oduzimanja oružja teritorijalnim obranama republika.