MOLIMO, obratite pažnju jer ovdje se radi o ugledu. I to ne bilo čijem. Ovdje se radi o ugledu HDZ-a.
"Znao sam da se moramo riješiti onih koji su u drugoj polovici 90-ih bili krivi za gubitak ugleda HDZ-a”, govorio je Ivo Sanader na odlasku sa čela stranke, predajući predsjedničko žezlo Jadranki Kosor.
Sanader skrbio za ugled
On je punih sedam godina skrbio za ugled stranke i kao što se vidi obavio je zavidan posao. Na tome mu je bučnim skandiranjem čestitalo desetak tisuća izaslanika na Saboru, a sočnim poljupcima u oba obraza potvrdili i stranački kolege.
Briga o ugledu pala je na nejaka pleća njegove nasljednice. Koja je iz stranke već izbacila Sanadera i što više njegovih ljudi: od Damira Polančeca do Rade Buljubašića. Samu sebe, kao prijestolonasljednicu, još uvijek neće. Jer još uvijek nije naštetila ugledu HDZ-a.
Što je to "ugled HDZ-a"?
No, glavno pitanje glasi: što je to zapravo ugled HDZ-a? Kakav je uopće ugled HDZ-a u hrvatskoj javnosti? I što je zapravo zločin: štetiti ovakvom ugledu HDZ-a ili njegovati baš ovakav "ugled" HDZ-a?
Zvuči zamršeno, ali zapravo i nije. Pokušajmo rekonstruirati kako se gradio taj famozni ugled HDZ-a kojeg su štitili i Franjo Tuđman, i Ivo Sanader, i Ivić Pašalić, a sad i Jadranka Kosor.
Dakle, stranka je osnovana na prevaru. Vladimir Šeks je izmanipulirao Marka Veselicu i konkurentsku grupu osnivača kako bi Franju Tuđmana instalirao za predsjednika. Stranka je ponijela biljeg već od samog rođenja.
Onda se ta i takva stranka pobrinula za afirmaciju ustaštva i desetgodišnje zatiranje antifašističkog nasljeđa. Razbuktala je nacionalizam koji danas, recimo, dovodi do toga da se napad huligana na autobus grčkih navijača u novinarskim krugovima opravdava tvrdnjom: "Ali bilo je tamo i Srba".
Kako je Tuđman štitio ugled
Onda su u taj ist HDZ prešli deseci tisuća komunista i karijerista. Očišćeno je pravosuđe, a represivni sustav predan u ruke bivšim udbašima. Na bojišnici je vođen rat, a u njegovu zaleđu pljačkano nacionalno bogarstvo. Gušeni su mediji, zatirana sloboda govora, prisluškivani politički protivnici.
Kao što vidite, prvih deset godina HDZ je učinio mnogo na izgradnji svog ugleda. Kad je umro Tuđman, Sanader se pohvalio da je krenuo u obračun s onima koji su "štetili ugledu HDZ-a". Pa je maknuo Pašalića, ali zadržao Branimira Glavaša.
Uz njegovu i Šeksovu pomoć - nešto kao Tuđman - uspio je izbornom prevarom doći na čelo stranke. I njezin ugled gradio lažiranjem još jednog stranačkog sabora, onog na kojem Andrija Hebrang nije smio biti izabran za potpredsjednika HDZ-a.
Udarnički se gradio kult ličnosti
Možda je izbacio nacionalizam iz svojih redova (odnosno, čuvao ga za predizborne kampanje), ali ga je uspješno nadomjestio neviđenom korupcijom. Stranka je torbama novca kupovala lokalne vijećnike osvajajući vlast u županijama 2005. godine. Torbe novca punjene su na slavinama državnih tvrtki. I opet se kontroliralo medije, i opet se gradio kult ličnosti, i opet se autokratski vodio HDZ. Uglavnom, udarnički se radilo na očuvanju ugleda stranke.
Okolnost da je Jadranka Kosor svo vrijeme bila u vrhu HDZ-a sada se pokazuje kao prava dragocjenost. Ona je bez ikakvog krzmanja prisvojila taj sveti kalež stranačke čistoće. Pa je tako zbog kaljanja ugleda izbacila Sanadera koji ju je javno (!)kritizirao. Potom je izbacila Radu Buljubašića samo zato što se otkrilo (!) da nije dolazio na svoje radno mjesto u HEP-u. Izbacila je i Damira Polančeca kojeg je hrabrila u obračunu s optužbama, ali ga se riješila kad se usudio spomenuti (javno) njezino ime u kontekstu svoje obrane od marifetluka.
Nitko ne smije znati za ugled HDZ-a
A upravo ovih dana izbacila je nasilnike iz karlovačke mladeži HDZ-a. Ne zato što su pretukli nekog momka, nego zato što je to nasilništvo otkriveno u medijima. I to je tajna zaštite ugleda HDZ-a. Nitko zapravo ne smije znati za njega.
Lopovi ne štete ugledu HDZ-a dok se to ne otkrije. Korumpirani ministri ne štete ugledu dokle god šute o tome. Bivši čelnici ne štete ugledu ako pokažu lojalnost novoj garnituri. Lažni iskaz Vlade Šeksa pred sudom nije sramota. Ako je Vlado Šeks još potreban stranci.
I tako, kad slušamo čelnike HDZ-a kako se zaklinju u zaštitu ugleda stranke, nije potpuno jasno što štite. Ono što oni nazivaju ugledom nije baš nešto čime bi se zapravo trebali pohvaliti. Po toj logici, ako ćemo baš karikirati, svatko onaj tko šteti takvom "ugledu" ne bi smio biti izbačen iz HDZ-a, već možda čak i nagrađen.
Drugim riječima, teško je razumjeti sve one koji govore o nekakvoj zaštiti ugleda HDZ-a. Kao da bi mogao izgubiti nešto što zapravo nikad nije ni imao.