Najprije ga popunjavaju predmetima koji su oduzeti zatočenicima nakon dolaska: svici Tore, značke, razni dokumenti. No ubrzo ga zatočenici pretvaraju u radionicu u kojoj slikaju i crtaju, u tajnosti ili pak po nalogu SS-a.
"Muzej je za umjetnike bio raj gdje su i najgladniji mogli naći utočište", napisat će puno kasnije jedan od njih, Jan Komski. "Muzej je spasio živote".
Kada slikaju i crtaju, izlažući pogibelji svoje živote, na komadićima kartona, ambalaže i listova bilježnica, zatočenici slikaju svoju stvarnost: prizore batinanja, časnike SS-a koji nogom gnječe glavu nesretnika u blatu, utovar trupla za odvoz, svrstavanje za prozivku u dvorištu, gomile leševa.
"Zamisao da se slika i crta bila je pokušaj da se ostavi nešto iza sebe", kaže Joseph Szajna koji je preživio i danas živi u Poljskoj.
Većina od dvjesto izloženih djela posuđena je iz poljskih, izraelskih i američkih muzeja.
(Hina) vrad bnš