NOĆAS je, nakon borbe s bolešću, u 58. godini života preminula Hajdukova legenda Mićun Jovanić.
Jovanić je bio najtrofejniji nogometaš zlatne Hajdukove generacije 70-ih godina prošlog stoljeća. U dresu "bilih" je osvojio četiri prvenstava Jugoslavije i pet kupova bivše države. Prvenstva je osvojio 1971., 1974., 1975. i 1979. godine, dok je osvajač kupa bio 1972., 1973., 1974., 1975.i 1976. godine.
Profesionalnu karijeru počinje 1969. godine
Jovanić je 29. srpnja 1952. godine rođen u Splitu. S nepunih deset godina ulazi u pionirsku momčad "Jugovinila". Nakon četiri godine su mladog centarfora zapazili treneri Hajduka, pokojni Ante-Biće Mladinić i Vojimir Kačić.
Dvije godine je igrao u pionirima Hajduka. Njegov profesionalni put započinje 14. prosinca 1969. godine kada ga u igru protiv "Bore" ubacuje trener seniorske momčadi Slavko Luštica. Prvi profesionalni ugovor s "Bilima" je Jovanić potpisao godinu dana kasnije.
Jurica Gizdić piše kako je Jovanić bio nogometni znalac, tehničar koji s loptom nije imao tajni. Na terenu se borio kao lav, no protivnika nikada nije potcjenjivao, a nije niti namjerno "faulirao". Brojne ozljede su usporile njegov nogometni razvoj.
Sjajan osjećaj za loptu i prostor
Njegov trener iz 1970. godine, pokojni Slavko Luštica, tada je mladog centarfora samo hvalio. "Vrlo je skroman momak, a ponaša se kao pravi profesionalac, kako i igri tako u i privatnom životu. Sve zadatke, i to vrlo teške, obavlja izvrsno. On ima u sebi nešto što je nemoguće naučiti. To je osjećaj za loptu i prostor. On osjeti u pravo vrijeme gdje i kome treba dodati loptu. To je ona 'dota', kako navijači znaju reći", kazao je tada Luštica.
Igrao je u zlatnoj generaciji koju je vodio veliki Tomislav Ivić, a imena članova "tog" Hajduka ostala su zlatnim slovima zapisana u povijest kluba. Igrači te generacije bili su Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Jerković, Šurjak, Jovanić, Katalinić i drugi. Jovanić je za Hajdukove seniore odigrao 393 službene utakmice i postigao 72 službena gola. U mladoj reprezentaciji Jugoslavije je igrao jednom, a tri puta u omladinskoj reprezentaciji bivše države.
Nakon karijere postaje trener
1981. godine odlazi u belgijski Anderlecht s kojim postaje prvak države i nastupa u polufinalu Lige prvaka. Dvije godine kasnije vraća se u Jugoslaviju i pomaže Solinu u obrani drugoligaškog statusa, a karijeru završava 1986. godine u francuskom Beziersu. Nakon aktivne nogometne karijere kreće u trenerske vode.
Po želji obitelji, Mićun Jovanić će imati tihi ukop.