Taj je protokol usvojen u drevnoj japanskoj prijestolnici Kyotu 11. prosinca 1997., a Rusija ga je potpisala u New Yorku 11. ožujka 1999. Prošlog tjedna ratificirala ga je Duma, Donji dom ruskog parlamenta, a završni korak je potpis ruskog predsjednika Vladimira Putina.
On bi ga nakon toga trebao poslati u New York UN-u, pokrovitelju sporazuma, nakon čega će ruska ratifikacija biti službena.
Sporazum će postati pravovaljan za tri mjeseca, s obzirom na 90-dnevni rok potreban za njegovu registraciju.
Njegova je sudbina zapravo ovisila o Rusiji, budući da su ga Sjedinjene Države odbacile u ožujku 2001. godine, a da bi stupio na snagu mora ga ratificirati najmanje 55 zemalja koje predstavljaju 55 posto ukupnog ispuštanja štetnih plinova Sporazum traži od 38 zemalja Zapada i istočne Europe da do 2012. za 5,2 posto u odnosu na razinu iz 1990. smanje količine emisije ugljičnog dioksida i još pet vrsta plinova koji zagrijavaju planet.
Plinovi s učinkom staklenika uglavnom nastaju kao uzgredni proizvod izgaranja fosilnih goriva i oni su odgovorni za globalno zagrijavanje, zbog kojega su učestale razorne oluje, pustinje se sve više šire na račun obradive zemlje, a ledenjaci se tope.
Europska unija ratificirala je Protokol iz Kyota u svibnju 2002. godine, a SAD to odbija učiniti, nezadovoljan što za drugoga najvećega svjetskoga zagađivača, Kinu, njime nisu predviđene nikakve obveze. Ona, naime, službeno nije industrijska nego zemlja u razvoju. EU je Rusiji proljetos obećao da će, u zamjenu za ratifikaciju Protokola iz Kyota, podržati njezin ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO).