KAKVA paklena kombinacija: jedanaest dijametralno suprotstavljenih karaktera, koji se ne bi mogli usuglasiti ni da ih pitate koji je danas dan, treba dvotrećinskom većinom izabrati ravnatelja HRT-a, čovjeka ogromnih ovlasti koji upravlja još većim budžetom.
Skupina od 11 odličnica i odličnika, većim dijelom svesredno usmjerena na višesatno mlaćenje prazne slame, jalovo prepucavanje i nadglasavanje za koje je bilo samo pitanje vremena kada će prerasti u štiklačko-šakačke obračune kojima su akteri bili i takvi humanisti kao što je nekadašnja članica "Bedema ljubavi" i mladi liječnik, je samo pokazalo svu promašenost načela bipolarnosti kojim se biraju članovi ovog tijela koje ima specifično tešku funkciju i srazmjerno tome veliku moć
Sabor je, gore nego Bog graditelje Kule babilonske, prokleo javnost i HRT kada je pod krinkom zastupljenosti najrazličitijih slojeva i grupa društva u Programsko vijeće delegirao ljude tako širokog dijapazona, da nedostaje još samo predstavnik/ca halubjanskih zvončara i NK Sinđelić iz Trpinje. Tih 11 članova Vijeća se ne može složiti jer osim što njihov rad ponajprije obilježava tvrdoglavost i neuvažavanje argumenata "suprotne strane", dio krivnje pripada i onima koji su ih kadrovirali tako da se baš oko ničega ne mogu dogovoriti.
Dobro je što članovi funkciju koju obnašaju shvaćaju kao ozbiljnu i bitnu, jer ona to svakako i je, ali problem je u tome što pojedini među njima svoje vijećničko mjesto tretiraju kao priliku koja će im omogućiti dio medijske slave. Nada Gačešić Livaković je u "Odboru za častohleplje" primadona bez premca. Argument kako je u sukobu interesa, jer svaku sapunicu u kojoj glumi, kuća u čijem je Vijeću mora otkupiti i nije pretjerano intrigantan, ali je zato njen naum da angažmanom u Vijeću zasjeni slavu iz "Kapelskih kresova" i više nego iritantan. Ako ništa drugo, ne može joj se kao njenoj kolegici Meg Ryan, spočitnuti kako je postala žrtvom manirizma i da stalno ponavlja role plačnih ženica, jer je njena uloga u Vijeću miljama daleko od krotke majke i požrtvovne partizančice, po kakvima je postala poznata.
Jadranka Kolarević je najnovijim podvigom za duljinu pete nadmašila NGL, ali na sastancima demonstrira žestinu vrijednu divljenja i želje da jednakim žarom nastupa u obrani potrošača jer pred ovakvom Erin Brokovich, nema tog Nestlea i P & G-a koji neće otići podvijena repa i izbijena zuba.
Nasuprot dvije otfikarene bombe na pragu senijuma (koje ne shvaćajući da nitko ne može smisliti njihove ispade svaku sprdnju s njima proglašavaju medijskim linčom i napadom), vedra čela nastupa mlada garda predstavljena u Suzani Jašić i Danku Bljajiću, koji svojim besprijekornim biografijama možda izgledaju kao "mladi", "urbani" i "obrazovni" privjesak, kakav si inače ovakva vijeća staraca daju nataknuti u funkciji uresa, ali u njima nema ništa manje baruta i otrova.
Jašić, čelnica GONG-a, iza sebe uprkos mladosti ima impresivno iskustvo na području rada Nevladinih organizacija (popularnih NGO-a), edukacije na Zapadu i promatranju izbora u međunarodnim misijama od Kavkaza do Durmitora, a na izborima u Albaniji je vodila promatračku misiju. Ona je papreniji dio mladog dvojca, a ne mali broj puta se Kolarević znala izderavati na nju pred ostalim vijećnicima i brojnim okupljenim novinarima. Suzana Jašić uživa kada argumentima satare nedostojnog suparnika u debati, a najindikativniji pokazatelj koliko je to ispunjava je zluradi osmijeh kojim je popratila "masakr" nad smiješnim Vjekoslavom Krsnikom, novinarom suvremenikom Franje Fuisa, koji je izlažući kandidaturu za ravnatelja HRT-a ispalio da bi on "kreirao informativni program".
Danko Bljajić oponente na tragikomičnim sjednicama dovodi do ludila konstantnim upadicama, ispitivanjima do minucioznih detalja i nepokolebljivošću. Prepotencija koju on emitira je doista ravna radijaciji, pa nije teško "razumjeti" gospođu Kolarević, koja nije mogla trpjeti ledeno reterniranje "ubojice dječjeg lica". Osim što guštaju u podbadanju "starih prdonja", Jašić i Bljajić nisu skrivali da su jedini na propalom glasovanju za ravnatelja svoje povjerenje dali još jednoj naznaci svježeg vjetra na zagušenom Prisavlju - funky businessmanu Nikši Sviličiću.
Doktor i bivši Ministar za branitelje Juraj Njavro i svećenik Nedjeljko Pintarić su kao što se i da naslutiti predstavnici "ognjištarske" struje, a istakli su se protivljenjem emitiranju Kusturičinih filmova i zahtjevom da se titluju srpski filmovi i svi prilozi u kojima se govori srpski.
Kazališni redatelj Želimir Mesarić i glumica Anja Šovagović zatvaraju brojni glumački lobi u Programskom vijeću (što vjerojatno objašnjava silnu teatralnost na sjednicama) i aktivni su u radu, ali ih se ne može "optužiti" za preveliku opstrukciju rada, jer glumcima se ekscentričnost ionako ne broji pod grijehe.
Izdavač Hašim Bahtijari se doima jednim od samozatajnijih pripadnika ovog društvanceta, a takva bi se opaska mogla staviti i pod Darinku Janjanin, koja je predsjednica Vijeća srpske nacionalne manjine u Rijeci i članica niza nevladinih udruga. Za nju se javnost zainteresirala kada se nije pojavila na izbornoj sjednici u ponedjeljak, pravdajući izostanak bolešću.
Predsjednik Vijeća Zdenko Ljevak češće neuspješno nego uspješno nastoji voditi rad ovog heterogenog tijela i upadljivo se trudi ostaviti dojam nepristranosti i starosje koji ovu hrpicu drži na okupu.
Kao što je vidljivo, ovaj tekst je posvećen članovima Vijeća, glavnim likovima u glumatanju demokracije i nadstranaštva na HRT-u, a ne potencijalnom ravnatelju ili kandidatima za v.d-a, kojeg trebaju izabrati, iz prostog razloga što će politika ovako ili onako, tj. naokolo odlučiti tko će naslijediti Galića. On je također u kohabitacijskoj režiji Sanader-Mesić otišao na Elizejske Poljane, a nas ostavio da se valjamo u prisavskom blatu.
Zvonko Alač