"Mi smo zajednica stara 500 godina, mi smo dio ove nacije. Ljudi su možda prestrašeni, ali neće otići", kazao je Sabi Baruh, rođen u povijesnoj židvoskj četvrti Galata u blizini glavne istanbulske sinagoge Neve Shalom, koja je u subotu bila poprište napada.
"Nasilje se dešava svugdje. Bomba eksplodira u Izraelu i pogine 50 ljudi. Gdje bih ja onda mogao otići?", pita se njegov sin Edi, te ističe da židovi u Istanbulu žive u miru sa svojim susjedima muslimanima.
U Istanbulu živi oko 25.000 židova a još nekoliko tisuća živi ih u gradu Izmiru. Manje židovske zajednice djeluju u Ankari, Antakyiji, Adani i Bursi.
Arheolozi su u Turskoj pronašli židovske relikte koji datiraju iz IV. stoljeća prije anše ere, ali većina današnjih židova u Turskoj potomci su sefarada koji su pobjeli iz Španjolske i Portugala 1492. gdoine, nakon što su odbili prijeći na kršćanstvo.
Otomanski sultan Bajazid II. bio je među prvima u svijetu koji je iberskim židovima ponudio utočište. U relativno tolerantnom multi-etničkom ozračju Otomanskog carstva, židovi su formirali odvojenu elitnu klasu društva. Oni su radili kao diplomati, liječnici i trgovci.
Na početku XX. stoljeća u Turskoj je živjelo pola milijuna židova. Nakon pada Otomanskog carstva na kraju Prvog svjetskog rata, veliki broj turskih židova otišao je u Europu i Južnu Ameriku.
Sekularna Turska republika proglašena 1923. zabranila je svaki oblik vjerskog obrazovanja, a hebrejski je jezik gotovo dvadeset godina bio zabranjen.
Turska je svoja vrata otvorila stotinama židova, većinom akademika i znastvenika, koji su tijekom Drugog svjetskog rata bježali pred nacističkim progonima, ali je istovremeno turskim židovima nametnula "poreze na bogatstvo". Veliki broj turskih židova zbog toga je nakon rata otišao u Izrael i SAD-a.
Oni koji su ostali danas spadaju među najuspješnije poslovne ljude Turske.
Židovska zajednica u Istanbulu izdaje tjedne novine Shalom, na turskom i ladinu, jeziku sefarada.
U Istanbulu ima 17 sinagoga, od čega se tri nalaze u četvrti Galata.