Vukovar danas ima oko 28.000 stanovnika, od kojih je oko 17.000 Hrvata i oko 11.000 Srba. Prema podacima vukovarskoga Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice, u grad se vratilo nešto više od 11.000 povratnika, najviše Hrvata. Još je službeno u progonstvu oko 4000 Vukovaraca, a čekaju završetak obnove i povratak koji najviše ovisi o tome hoće li, kada se vrate, pronaći posao.
Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u listopadu ove godine posao je na vukovarskom području tražilo više od sedam tisuća osoba, a polovica njih je u dobi od 35 do 54 godine.
Posao i osiguravanje životne egzistencije nameće se zato kao najvažnije pitanje u Vukovaru. Sve donedavno bila je to obnova, koja svakodnevno mijenja lice grada. Polako se na vukovarske ulice vraćaju stare fasade, ali sve je više modernih zgrada s velikim staklenim plohama i metalnom konstrukcijom, poput budućega sjedišta gradske uprave na Trgu Republike Hrvatske, za čiju su nezavisnost i suverenost Vukovarci podnijeli golemu žrtvu.
Prema podacima vukovarske Opće bolnice, u srpskoj agresiji na Vukovar 1991. ubijene su 1624 osobe, među kojima je bilo dvanaestero djece. Do sloma obrane Vukovara 18. studenoga 1991., kada su nakon tromjesečnih svakodnevnih topničkih napada pripadnici srpskih vojnih i paravojnih snaga ušli u Vukovar, ubijeno je 905 osoba. Vukovarska bolnica ima podatke o ranjavanju 1219 osoba, među kojima 533 civila, tridesetero djece, 550 hrvatskih branitelja i 106 pripadnika MUP-a. Prema podacima Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, oko osam tisuća zarobljenih branitelja i civila prošlo je kroz srpske koncentracijske logore. Iz Vukovara je prognano oko 22.000 Hrvata i pripadnika ostalih naroda.
Zbog ratnih zločina počinjenih nad vukovarskim Hrvatima i pripadnicima ostalih naroda, županijska državna odvjetništva u Vukovaru i Osijeku dosad su podnijela kaznene prijave protiv više od 400 osoba. Na Međunarodnome sudu za ratne zločine u Haagu, zbog ubojstva 200 ranjenika i civila iz vukovarske Opće bolnice, pogubljenih 20. studenoga 1991. u blizini poljoprivrednog imanja Ovčare nedaleko od Vukovara, sudi se zapovjednicima postrojba bivše JNA Mili Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću, koji su u pritvoru Haaškoga suda.
Iako je od srpske agresije prošlo dvanaest godina, vukovarsku stvarnost i dalje opterećuju događaji godine 1991. Tek će se ovih dana regulirati i ratni status 204. vukovarske brigade, čiji su pripadnici nakon dvanaest godina dočekali da u povijest uđu kao pripadnici priznate ratne postrojbe.
Između Hrvata i Srba u Vukovaru još vlada duboko nepovjerenje. Oba naroda imaju svoju verziju o događajima godine 1991. Učenici srpske narodnosti u hrvatskome Podunavlju u proteklih pet godina uopće nisu učili noviju hrvatsku povijest. Od ove školske godine o događajima prije Domovinskog rata i o samome Domovinskom ratu srpski učenici trebali bi učiti iz za njih posebno napisanog dodatka, ali on još nije stigao na učeničke klupe.
Vukovar već dvanaest godina na dva dijela ne dijeli samo plitka rječica Vuka, koja teče kroz središta grada. Hrvati i Srbi u Vukovaru, iako jedni pokraj drugih, danas žive svaki za sebe. I dok Hrvati zahtijevaju da se kazne ratni zločinci i svi oni koji su na bilo koji način umiješani u srpsku agresiju na Vukovar, vukovarski Srbi najradije izbjegavaju teme o ratu, a kad o njemu govore, svode ga na razinu građanskog sukoba za koji su podjednako krivi i jedni i drugi. Istodobno - i Hrvati i Srbi su nezaposleni, imaju iste komunalne probleme, jedne i druge muči kupnja ogrjeva za zimu, te svakodnevne životne dvojbe i problemi.