ZRAČNI KADAR staze za utrku ubrzanja na 402 metra. Sljedeći kadar je zeleni Porsche 911 koji stoji i čeka, dok u drugom planu na start dolazi Cybertruck. Izgleda kao vozilo koje bi vozio Terminator serije T1000, onaj negativac iz drugog dijela, napravljen od sjajnog tekućeg metala. Slijedi ludi start, izmjenjuju se kadrovi, Porsche daje sve do zadnjeg okretaja… ali futuristički pick-up gargantuovskih dimenzija pobjeđuje.
Ali čekajte… zadnji kadrovi otkrivaju da taj Cybertruck ujedno vuče prikolicu, na kojoj je još jedan 911. U dvorani je ludnica, Elon Musk se zadovoljno smije. Napravio je još jednu sjajnu i dramatičnu prezentaciju, gotovo jednako dobru kao njegov idol Steve Jobs.
Rizičan za druge u prometu
I sve se zaboravilo. Da prije četiri godine obećani start proizvodnje Cybertrucka kasni dvije godine. I da je objavljena cijena osnovnog modela od 61 tisuće dolara čak 21 tisuću viša od one obećane, dok je kod najskupljeg modela razlika čak 40 tisuća dolara. I da je doseg manji od obećanog.
I da se automobil neće moći prodavati globalno jer zadovoljava tek vrlo labave američke kriterije onoga što se smatra karoserijom opasnom po druge sudionike u prometu, odnosno pješake. Zaboravilo se i ono najvažnije: da Tesla svoj nevjerojatan rast može zahvaliti milijardama poticaja u različitim valutama jer proizvodi električne automobile koji svojim pogonom pozitivno djeluju na klimatske promjene.
Bilo bi licemjerno i pogrešno od nas ne priznati važnost marke Tesla u povijesti automobilske industrije. Tesla je imala nezahvalan zadatak postati svojevrsni most između automobilske sadašnjosti i budućnosti i mora se priznati kako je taj posao korektno odradila.
Napravila je revoluciju ne samo tehničkim osobinama svojih automobila već i načinom na koji se oni razvijaju, proizvode i prodaju. To je, naravno, bio skup i naporan put. Tako nije tajna da Tesla prodajom svojih vozila jedva financira troškove proizvodnje automobila, a kamoli enormne troškove logistike i prodaje, korisničke podrške, razvoja…
Klimatska budućnost u drugom planu
Velikim dijelom Tesla je svoj rast financirala ogromnim novcem iz različitih poticaja, od kojih je većina bila namijenjena smanjenju ugljičnog otiska, zelenoj mobilnosti i slično. Stoga je prezentacija najnovijeg modela šaka u lice svakom onome koji je Teslu kupio misleći da time radi dobro za klimatsku budućnost planeta. Jer sve je to bilo apsolutno u drugom planu.
Cybertruck je Hummer 21. stoljeća, on je stvoren kako bi posramio ono najbolje što je svjetska, posebice europska, automobilska industrija napravila u posljednjih sto godina. U središnjici Tesle u teksaškom Austinu orila se The Yellow Rose of Texas. Švabe, “eat my dust”!
Ali pustimo sada to i upitajmo se: kome, dovraga, treba 5 metara i 68 centimetara dugo vozilo teško tri tone? I kako se ono uklapa u filozofiju zelene mobilnosti? Da bi se pokrenulo s mjesta, a znamo da se pokreće vrlo brzo, mora se potrošiti enormna količina energije koja će se nekim putem utisnuti u Cybertruckove moćne baterije. Ta se energija mora proizvesti, a i danas se većinom proizvodi iz neobnovljivih izvora.
Također, može li itko procijeniti koliko će super opasnih čestica nastalih trošenjem guma i kočionih obloga nastati od ovog masivnog automobila? Procjene kompanije Emissions Analytics kažu da samo u Velikog Britaniji i SAD-u godišnje nastane 200 tisuća tona takvog otpada!
Ako možda ne znate: riječ je o česticama manjima od 23 nanometra, koje je vrlo teško mjeriti, ali istraživanja kažu da zagađuju zrak, zemlju i vodu više nego svi ispušni plinovi zajedno. Koliko će, jednom kada mu prođe rok trajanja, koštati zbrinjavanja ovog giganta?
I na kraju: je li itko pomislio što će se dogoditi kada se tamo negdje u Americi Cybertruck zabije u 20-ak godina staru Hondu Civic? Pregazit će je kao konzervu, a putnici u njoj neće imati ni najmanje šanse. Materijali od kojih je automobil napravljen te njegovi šiljati oblici ne dopuštaju odobrenje za prodaju u Europi.
Takav oblik ovdje nikada ne bi bio odobren zbog zaštite pješaka i zona gužvanja. Prve videosnimke pokazuju da gotovo ne postoje ikakve deformacije Cybertrucka, iako se tijekom testa sudara zabio u zid brzinom od 56 km/h. “Uznemirujući test sudara s Cybertruckom – vi ste zona gužvanja”, glasio je naslov u Spiegelu online.
***
Dodatno objašnjenje
Relevantna istraživanja kažu kako je u današnje vrijeme, kada je prosječna emisija iz ispušnih sustava znatno manja zahvaljujući električnim i hibridnim vozilima, znatno povećano zagađenje od čestica koje nastaju trošenjem automobilskih guma, odnosno od trošenja kočionih obloga, a koje spadaju u posebno opasnu skupinu PM2.5 (čestice manje od 2.5 mikrona). Konkretno, procjenjuje se da su onečišćenja nastala trošenjem guma, kočnica, kvačila te same ceste danas čak 2000 puta veća od onečišćenja koja izlaze iz ispušnih sustava modernih automobila.
OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) u svojim istraživanjima pokazuje posebnu zabrinutost radi povećane količine zagađenja od čestica nastalih trošenjem sklopova, posebice zato što su - za razliku od emisija iz ispušnih sustava - većinom potpuno neregulirane.
Problem EV-a je u njihovoj znatno većoj masi, što znači da je i povećano trošenje guma i ceste. Naravno, zahvaljujući činjenici da EV-i danas koriste sustave regenerativnog kočenja, manje se troše kočione obloge, pa je stoga i manje zagađenje od tih čestica, ali to ne znači da zagađenja nema.
Koliko su teški današnji električni automobili, u usporedbi s prosjekom mase ICEV automobila, pokazuje sljedeće grafika:
Konačno, ovo je dio odgovora na pitanje koliko zapravo električna vozila smanjuju zagađenje zraka:
1) Ukupno gledajući, ona smanjuju zagađenje, posebice u usporedbi s dizelima
2) Električni automobili ne rješavaju problem u potpunosti. Oni eliminiraju emisije NOx te smanjuju emisije nastale kočenjem, radi regenerativnog kočenja
3) Ako su teški, onda povećavaju zagađenje trošenjem guma i asfalta.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala