Stiglo je doba godine za maratonsko gledanje božićnih filmova, a s njim i neizbježna godišnja rasprava o jednom od najpoznatijih naslova - "Zapravo ljubav". Ova romantična komedija Richarda Curtisa zbog svojih je problematičnih zapleta s vremenom postala možda i najkontroverzniji božićni film. Mnogi ga danas gledaju upravo kako bi se iznova podsjetili na sve ono što u njemu nije dobro ostarjelo, a čini se da se s kritikama slažu i sami akteri.
Keira Knightley, koja u filmu glumi Juliet, scenu s kartama na kraju filma otvoreno je nazvala "jezivom". Riječ je o vrhuncu čudne opsesije lika Marka (Andrew Lincoln) suprugom njegovog najboljeg prijatelja, s kojom nikada nije vodio pravi razgovor. U sceni se Mark pojavljuje na njezinim vratima kako bi joj priznao svoje osjećaje pomoću niza kartica, dok u pozadini svira "Tiha noć".
Knightley je za Los Angeles Times izjavila da je redatelju Richardu Curtisu to rekla i na samom snimanju. Glumica je istaknula i činjenicu da je tada imala samo 17 godina, što je mnogima postalo jasno tek godinama kasnije. Slične brige izrazio je i Andrew Lincoln u intervjuu za Vanity Fair 2017. godine. "Stalno sam govorio Richardu: 'Jesi li siguran da neću ispasti jezivi uhoda?'", rekao je.
Scena s kartama nije jedini element filma koji je loše ostario. Snimljen 2003. godine, film sadrži niz zapleta koji su današnjim gledateljima u najmanju ruku neugodni. Tu je, primjerice, bračna ponuda između Jamieja (Colin Firth) i Aurelije (Lúcia Moniz), koji nikada nisu razmijenili smislenu rečenicu jer ne govore istim jezikom.
Još problematičnija je činjenica da se lik Natalie, koju glumi Martine McCutcheon, tijekom cijelog filma neprestano sramoti zbog debljine, što je nedvojbeno utjecalo na sliku o tijelu u ionako toksično mršavom dobu.
Čak je i sam redatelj Richard Curtis priznao da je film danas "zastario". U specijalu posvećenom filmu 2022. godine rekao je da mu je neugodno zbog nekih zapleta, kao i zbog činjenice da je film gotovo u potpunosti bijel i heteronormativan.
"Nedostatak raznolikosti čini da se osjećam nelagodno i pomalo glupo", izjavio je Curtis. "Postoje nekakvi zapleti koji uključuju šefove i ljude koji rade za njih. Mislim da 20 godina pokazuje kakav sam mladenački optimist vjerojatno bio kad sam ga pisao."
Nedavno ga je na književnom festivalu Cheltenham njegova kći, feministička autorica Scarlett Curtis, javno propitkivala o korištenju šala na račun debljine i prikazu žena druge boje kože u njegovim filmovima. Nabrojala je primjere poput nazivanja ženskih bedara "deblima" i činjenice da je Bridget Jones prikazana kao pretila iako je glumica bila mršava.
Na pitanje žali li zbog nečega, Richard je odgovorio: "Sjećam se koliko sam bio šokiran prije pet godina kada mi je Scarlett rekla: 'Nikada više ne smiješ koristiti riječ 'debeo'.' U mojoj generaciji, nazvati nekoga bucmastim bilo je smiješno - u 'Zapravo ljubav' bilo je šala o tome... Te šale više nisu smiješne. Ne osjećam da sam bio zlonamjeran u to vrijeme, ali osjećam da sam bio nepažljiv i nepromišljen." Priznao je i da je pogriješio po pitanju raznolikosti. "Volio bih da sam bio ispred svog vremena", zaključio je.
Ako i sam redatelj priznaje da je film problematičan, možemo se složiti da "Zapravo ljubav" nije dobro podnio test vremena. No, znači li to da u njemu više uopće ne smijemo uživati? Mnogi se ne bi složili, ističući sjajnu glumačku postavu, nostalgiju za ranim 2000-ima i one dijelove priča koji su doista dirljivi. Rasprava se s vremenom prebacila s pitanja je li film prikladan na to je li uopće dobar, što je stvorilo novu podjelu - na one koji ga gledaju iz godine u godinu unatoč svemu i na one koji ga ne mogu smisliti. Gdje se vi nalazite u toj podjeli?