VEĆINA filmofila Lukea Wilsona poznaje kao "onog drugog" brata Wilsona, neizostavnog u filmovima Wesa Andersona. Ipak, u razdoblju između Andersonovih ostvarenja "Bottle Rocket" i "Obitelj Tenenbaum", Wilson je stekao reputaciju svojevrsnog miljenika Amerike.
Razlog tome nije bio samo njegov izgled, već i serija uloga u kojima je glumio partnere najtraženijih holivudskih glumica, od Ume Thurman do Drew Barrymore, s kojom je bio i u vezi. Početkom dvijetisućitih, u doba vladavine romantičnih komedija, jedna takva uloga bila je i ona u filmu "Plavuša s Harvarda", piše Far Out.
Scenarij koji ga nije privukao
Iako bi rad s uspješnim i lijepim glumicama trebao biti san svakog glumca, Wilson nije uvijek bio oduševljen samim projektima. "Kad sam pročitao scenarij za 'Plavušu s Harvarda', to definitivno nije bio tip filma koji me zanima", izjavio je svojedobno za Maxim.
Opisao ga je kao "šablonski" i usporedio ga s vlastitim, znatno sirovijim redateljskim uratkom "All We Had" iz 2016. godine. Unatoč početnom dojmu da se radi o klišejiziranoj priči i "ženskim temama", Wilson je odluci pristupio profesionalno i nije dopustio da mu to bude jedini kriterij.
Ulogu prihvatio zbog Reese Witherspoon
"Reese mi je bila sjajna u filmu 'Izbori' i zato sam htio raditi s njom", objasnio je. Wilson je dodao kako ga je upravo njezina uloga ambiciozne srednjoškolke Tracy Flick uvjerila u njezin talent. Iako je danas vrlo izbirljiv oko uloga, Wilson priznaje da mu je i dalje teško odbiti posao.
"Samo mi treba dobar razlog da prihvatim ulogu. To može biti kolega glumac, redatelj, scenarij ili jednostavno želja da otputujem na lokaciju snimanja", rekao je.
Transformacija na setu
Dok bi mnogi glumci rado prihvatili ulogu u hitu o djevojci koja postaje odvjetnica, za Wilsona je jedini motiv bila Witherspoon. Njegova odluka pokazala se ispravnom. "Već nakon prvih par dana rada s Reese, vidio sam lik koji je stvorila i to me podsjetilo na 'Saturday Night Live'", komentirao je njezinu interpretaciju Elle Woods.
Mnogi su "Plavušu s Harvarda" u startu otpisali kao površan "ženski" film, no upravo je Witherspoon uspjela ono što je moglo biti plitka priča pretvoriti u duhovitu feminističku priču. Svojom je posvećenošću i talentom razbila stereotipe i učinila film privlačnim čak i publici koja inače ne preferira taj žanr.