RATNI filmovi često su spektakli velikih razmjera, ispunjeni masovnim bitkama, brojnim glumačkim postavama i raskošnim specijalnim efektima. Ratni trileri, s druge strane, obično su znatno suptilniji. Umjesto na herojski spektakl, oslanjaju se na napetost i paranoju, a radnju usredotočuju na manji broj likova kako bi istražili užas i neizvjesnost sukoba.
Collider donosi popis upravo takvih, pomalo zanemarenih ratnih trilera koji zaslužuju mnogo više pažnje. Radnje ovih filmova vode nas od šuma Drugog svjetskog rata i pustinja Afganistana do mračnog svijeta špijunaže. Iako nisu svi potpuno nepoznati, riječ je o naslovima koje su mnogi ljubitelji filma vjerojatno propustili.
Kad trube utihnu (When Trumpets Fade, 1998.)
Radnja ovog HBO-ovog TV filma smještena je u brutalnu Bitku u Hürtgenskoj šumi tijekom Drugog svjetskog rata i prati traumatiziranog vojnika Davida Manninga (Ron Eldard).
On preživljava uništenje svoje postrojbe i protiv svoje volje biva prisiljen preuzeti zapovjedništvo, unatoč očajničkoj želji da pobjegne s bojišta. Film od početka do kraja održava gotovo zagušujuću napetost, a prožet je iscrpljenošću, strahom i blatom.
Sama šuma postaje labirint iz noćne more koji guta vojnike i svodi borbu na kaos i instinkt za preživljavanjem. Scene borbe zastrašujuće su i intenzivne. Pucnjava izbija iznenada, bacači plamena pale bunkere, planovi se raspadaju u trenu, a vojnici umiru nasumično. Relativno skroman budžet filma ovdje mu vjerojatno pomaže jer akcija djeluje prizemljeno.
Opsada Jadotvillea (The Siege of Jadotville, 2016.)
Ovaj film dramatizira opsadu Jadotvillea iz 1961. tijekom Kongoanske krize. U središtu je mali kontingent irskih mirovnjaka UN-a koji se nađu okruženi tisućama neprijateljskih vojnika. Predvođeni zapovjednikom Patom Quinlanom (Jamie Dornan), vojnici su izolirani, brojčano nadjačani i politički napušteni te se moraju osloniti na disciplinu i taktičku domišljatost kako bi preživjeli.
Riječ je o čvrstom filmu sa snažnim glumačkim izvedbama i dobro postavljenim scenama borbe. Osim toga, za razliku od većine ratnih drama s jasnom podjelom na dobro i zlo, "Opsada Jadotvillea" prihvaća političku složenost. Posebno naglašava zbrku i licemjerje hladnoratovskih intervencija. Likovi su uhvaćeni u situaciji koja ih nadilazi, što filmu daje prizvuk gorčine i tragedije.
Operacija Anthropoid (Anthropoid, 2016.)
Dornan glumi i u ovom mračnom filmu o Drugom svjetskom ratu temeljenom na istinitoj priči. On i Cillian Murphy tumače dvojicu čeških boraca iz pokreta otpora koji su padobranom spušteni u okupirani Prag kako bi izveli operaciju za koju znaju da će ih gotovo sigurno stajati života. Njihov je cilj atentat na visokopozicioniranog nacista Reinharda Heydricha (Detlef Bothe), jednog od arhitekata Konačnog rješenja.
Film od tog trenutka izbjegava blještavi ritam akcijskih filmova i umjesto toga gradi rastući osjećaj straha. Svaki sastanak, svaki pokret kroz grad, svaki šapat djeluje opasno. Napetost ne proizlazi iz pitanja hoće li stvari poći po zlu, već kada.
Takav pristup zorno dolazi do izražaja u majstorskoj sceni opsade u kojoj se likovi skrivaju u crkvi. Te su scene klaustrofobične i brutalne, ali ih nose sjajne izvedbe, posebno ona uvijek izvrsnog Murphyja.
Napad (Attack, 1956.)
U režiji Roberta Aldricha, redatelja "Dvanaestorice žigosanih", "Napad" je ogoljen, žestok film o Drugom svjetskom ratu snimljen nešto više od desetljeća nakon završetka sukoba, zbog čega je neobično gorak. Radnja prati skupinu američkih vojnika pod zapovjedništvom nesposobnog časnika (Eddie Albert) čiji propusti koštaju ljude života.
Najveća prijetnja likovima ovdje je sam zapovjedni lanac, gdje su političke veze jednako važne kao i kompetencija. Zbog toga dijalog cijelo vrijeme pršti napetošću, posebno zahvaljujući Jacku Palanceu u ulozi poručnika Joea Coste, prekaljenog časnika kojeg postupno obuzima mržnja prema nadređenima. Taj cinizam filmu daje iznenađujuće moderan prizvuk, pogotovo za film iz 1956. godine.
Pogled s neba (Eye in the Sky, 2015.)
"Pogled s neba" je hladan i analitičan ratni film koji je godinama bio ispred svog vremena u suočavanju s ratovanjem dronovima i teškim pitanjima odgovornosti. U njemu vojna operacija hvatanja terorista u Keniji eskalira u mučnu moralnu krizu nakon što dužnosnici otkriju da se osumnjičenici pripremaju za samoubilački napad.
Rješenje se čini jednostavnim: pokrenuti napad dronom prije nego što stradaju nevini ljudi. No, kada djevojčica uđe u radijus eksplozije jer prodaje kruh ispred ciljane zgrade, film se pretvara u moralnu nedoumicu. Svaka odluka mora proći kroz slojeve vojnih, političkih i pravnih vlasti, a dužnosnici raspravljaju što učiniti. Glumačke izvedbe su iznimne u svakom pogledu, posebno one Helen Mirren, Alana Rickmana i Aarona Paula.
Zvijer rata (The Beast, 1988.)
Smješten u vrijeme sovjetsko-afganistanskog rata, "Zvijer rata" prati posadu sovjetskog tenka koja ostaje zarobljena iza neprijateljskih linija nakon brutalnog napada na afganistansko selo. Dok ih mudžahedinski borci love kroz pustinju, posada se počinje raspadati iznutra, što povlači neke sličnosti s filmom "Napad". Sam tenk postaje svojevrsni pokretni zatvor.
Atmosfera je imerzivna. Zahvaljujući učinkovitoj kameri, pustinja postaje neprijateljska noćna mora, beskrajno prostranstvo stijena i vrućine gdje je voda rijetka, a nada još rjeđa. Film je prilično mračan, u suštini spoj trilera o preživljavanju i turobne studije karaktera, što bi moglo objasniti zašto je doživio neuspjeh na kino blagajnama, ali je kasnije stekao svojevrsni kultni status.
Vlak (The Train, 1964.)
Burt Lancaster predvodi ovaj film kao Paul Labiche, nevoljki francuski željeznički inspektor koji se postupno uključuje u pokret otpora. Dok se nacisti pripremaju za povlačenje iz Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, Paul pokušava zaustaviti njemačkog pukovnika (Paul Scofield) da vlakom punim ukradene francuske umjetnosti stigne natrag u Njemačku.
Oba su lika iznenađujuće slojevita. Labiche je skeptičan i oprezan prema ulozi heroja, dok ni nacistički pukovnik nije karikaturalni zlikovac. On iskreno štuje veliku umjetnost, a ipak je slijep za ljudsku patnju oko sebe. Ipak, najveća privlačnost leži u akcijskim sekvencama. One su fizičke i impresivno taktilne, s pravim vlakovima koji iskaču iz tračnica i sudaraju se na zadovoljavajući način koji CGI jednostavno ne može replicirati.
Vojska u sjeni (Army of Shadows, 1969.)
Tih, hladan i potpuno razoran, film "Vojska u sjeni" briljantan je portret francuskog otpora u režiji Jean-Pierrea Melvillea. Pratimo nekoliko članova otpora tijekom nacističke okupacije dok izvršavaju misije, izbjegavaju zarobljavanje i polako gledaju kako paranoja i smrt proždiru njihov svijet.
Umjesto glamurozne pobune, film otpor prikazuje kao iscrpljujući, usamljeni rad koji obavljaju ljudi svjesni da će vjerojatno umrijeti; izdaja i razotkrivanje vrebaju na svakom koraku.
Drugim riječima, film je moralno ozbiljan, neprestano tjerajući svoje likove u nemoguće situacije. Uostalom, i sam redatelj služio je u pokretu otpora. Estetski, Melvilleov stil savršeno nadopunjuje tu tematiku. Njegova je režija ogoljena, elegantna i gotovo ritualna. Prigušene boje i precizno kadriranje stvaraju svijet lišen topline i optimizma. Rezultat djeluje duboko autentično.