"Uopće ne znam zašto ih gledam, em mi je ceremonija za k…, em me filmovi ne zanimaju", kaže mi jučer frend, također filmski kritičar, sve se spremajući ponovno probdjeti noć uz prijenos iz Los Angelesa. Bit će da se rješenje ove misterije krije u sferi metafizike jer imam dojam da je to zapravo prilično raširen sentiment prema Oscarima, kako kod nas, tako i u Americi.
Stoga je ceremonija ove godine pomaknuta za tri sata ranije kako bi se povećala gledanost preko oceana, jer domaća već godinama opasno pada. Sve za gledanost pa i početak dodjele u tri popodne po lokalnom vremenu. Neki su se nominirani jučer sigurno morali probuditi mnogo ranije nego obično kako bi stigli na ceremoniju.
A ako su se stigli na vrijeme uvući u dizajnerske haljine i smokinge, svjedočili su jednoj vrlo korektnoj, nimalo iritantnoj dodjeli s nekoliko zgodnih dosjetki Conana O'Briena i manje-više uravnoteženoj podjeli kipića po principu za svakoga poneki. Možda i malo prekorektnoj.
Conan se narugao šefu Netflixa Tedu Sarandosu ("Ovo mu je prvi posjet kinu!"), balletgateu Timothéea Chalameta ("Rečeno mi je da postoji zabrinutost zbog napada operne i baletne zajednice") i samome sebi ("Počašćen sam što sam posljednji ljudski voditelj dodjele Oscara!"). Prijenos je ponovno trajao preko tri sata, no nije bio ni naporan ni dosadan, problem je tek što nije bio ni osobito uzbudljiv.
Glavna dilema ovogodišnje dodjele (Grešnici ili Jedna bitka za drugom) na kraju nije bila tako napeta kao što se očekivalo, a razriješena je u korist Jedne bitke za drugom kojoj su Oscari cijele noći kapali jedan za drugim i zaustavili se na broju šest.
Pri čemu su uzeli skoro sve najvažnije kategorije (najbolji film, režija, scenarij). No, ni Grešnici, usprkos rekordnom broju nominacija, ne mogu biti posve nezadovoljni sa četiri pozlaćene statue.
Frankenstein je pak sigurno zadovoljan s tri Oscara koji su pali u kategorijama scenografije, kostimografije te šminke, što je sasvim u redu s obzirom na dekorativnu prirodu filmova Guillerma del Tora, dok je norveška Sentimentalna vrijednost opravdala ulogu favorita za najbolji međunarodni film.
Megapopularni K-Pop: Lovci na demone realizirali su, pak, obje svoje nominacije, za najbolji song i dugometražni crtić.
Naravno, najviše razloga za zadovoljstvo ima ekipa Jedne bitke za drugom, i to ne samo zato što je konačno ispravljena višedesetljetna nepravda prema jednom od najvećih suvremenih filmskih autora Paulu Thomasu Andersonu koji je nakon jedanaest uzaludnih nominacija za filmove Kralj pornića, Magnolija, Bit će krvi, Inherent Vice, Fantomska nit i Licorice Pizza, konačno okrunjen sa čak tri Oscara (za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij), već i stoga što će joj ove nagrade mnogo značiti da popravi kilav rezultat na box officeu.
Naime, filmovi nominirani za Oscare ove godine sasvim dobro performiraju u kinima, što posljednjih godina nije uvijek bio slučaj, a jedan od rijetkih koji još nije uspio povratiti uloženo je upravo Jedna bitka za drugom. S nekoliko desetaka milijuna dolara koje će sigurno uprihoditi kao rezultat trijumfa na Oscarima i završni račun izgledat će mnogo bolje.
Iako se generalno ovakvoj podjeli ne može mnogo zamjeriti, jer u oskarevskim okvirima zaista je pobijedio najbolji film, a ni distribucija po kategorijama nije mnogo promašivala, to ne znači da nema mjesta i za poneku zamjerku.
Moja se u prvom redu tiče kategorije za najbolju glavnu mušku ulogu u kojoj je u skladu s Arsenovim stihovima "odabrat ćeš gore" pobijedio jedini koji nije trebao pobijediti, Michael B. Jordan za uloge blizanaca Stacka i Smokea.
Nije, doduše, rečeno za kojega od njih je nagrađen, no u svakom slučaju u istoj su kategoriji bila nominirana četvorica koji su tu nagradu više zaslužili. Prvi među njima je Timothée Chalamet za film Marty veličanstveni, kojemu je već drugu godinu zaredom izmakao zasluženi Oscar, ali tu su još i redom sjajni Leonardo DiCaprio, Wagner Moura i Ethan Hawke.
A tu je još i Joel Edgerton iz filma Snovi na tračnicama koji bi također bio ispred Jordana, ali nije dobio ni nominaciju. Na žalost, i sam film je ostao bez ijedne nagrade, iako bi mu Oscar za najbolju fotografiju bio mnogo primjereniji od ovoga koji je dodijeljen direktorici fotografije filma Grešnici Autumn Durald Arkapaw. Ipak, dotična je prva žena direktorica fotografije nagrađena Oscarom, uzgred tamnoputa, što naravno pozdravljamo i čestitamo.
Michael B. Jordan je održao lijep, topao i pristojan govor u kojemu je spomenuo svoje prethodnike među crnim glumcima, Sidneyja Poitiera, Denzela Washingtona, Jamieja Foxxa, Foresta Whitakera i Willa Smitha, kao i prvu crnu dobitnicu Oscara, Halle Berry pa, na kraju, ni njega ne možemo previše hejtati. Možemo tek suosjećati s nepravedno zaobiđenim Timijem, naravno ako niste baletan ili operna diva.
U većini ostalih kategorija stvari su se većinom odvijale upravo onako kako je i zamišljeno i kako je autor ovih redaka s velikim postotkom točnosti predvidio, tako da na kraju svi mogu kući pjevajući: nagrade su podijeljene bez skandala, nitko nikoga nije pljusnuo ili nedajbože naživcirao Donalda Trumpa, a čini se da će i rejting biti sasvim ok. A oni koji svemu usprkos nisu uspjeli budni izdržati do kraja, također mogu biti mirni jer zaista nisu mnogo propustili.