KAO što 2013. nije mogao pobjeći od fatalne saobraćajke, Giuliano Gemma tijekom filmskih dana tako nije mogao pobjeći od sebe i uvijek je ostao čovjek s dva apeninska velika G usprkos pokušajima da prođe kao kvaziamerički Montgomery Wood. Ruku na srce, praksa je bila da Talijani mijenjaju imena u nešto zapadnije kombinacije ne bi li njihovi vesterni imali prođu preko bare, tako da vjerojatno nije ni postojala želja samog Gemme da postane Wood. A dobra je stvar što to nije ni (p)ostao.
Stoji zabilježeno u nekoliko špica da je bio Wood, ali Giuliano Gemma je ime previše poetično, verdijevsko, opersko da bi se zatrlo, gotovo da mami ka spajanju prstiju i mahanju šakama naprijed-nazad dok se izgovara. Jednostavno zvuči toliko talijanski.
Stasao u špageti vesternu
Da se manemo imena, Gemma je bio kaubojski delija koji je stasao u špageti vesternu i tijekom te epohe zabilježio glavnu slavu, mada nećemo zaboraviti ni sporedne doprinose načelno nešto ozbiljnijim filmovima kao što su Il gattopardo Luchina Viscontija ili Tatarska pustinja po Dinu Buzzatiju.
Ipak, Gemma je pravi Gemma kad mu je futrola s desne strane opasača. Stasit i časnog pogleda poslužio je za mnoge dobre momke ili bar iole ispravne antijunake. Možda mu je zaštitni znak cijele biografije bio naslovni Ringo u Pištolju za Ringa i Povratku Ringa, ali ne smiju se zanemariti ni Probušeni dolar, Wanted, Cijena moći, a naročito ne Dan gnjeva, u kojem je učio od glavešine osobno te mu se čak i suprotstavio, a glavešina je tko drugi do Lee Van Cleef.
Našlo se nekih nedužnih avantura i TV radova poslije špageti ere, ništa posebno, a posljednji vestern mu je bio Tex i gospodar ambisa iz 1985. Djelo koje je povijesno značajno kao jedina filmska adaptacija Texa Willera, koje čak ni s Gemmom kao Noćnim Orlom i Williamom Bergerom kao Carsonom opet nije ostavilo gotovo nikakav trag.
I iako smo naše omiljene stripovske junake uvijek potajno htjeli ugledati i u nekim drugim formama, možda je ovo još jedan dokaz da u neke stripove ne bi trebalo udarati kamerom i činiti ih nečim što nisu, nego ih treba ostaviti papirnatima i savršenima.
Okrenuo se kiparstvu
Ali vrijedno je gledanja, ako ništa barem da vas mine želja za Zlatnom serijom i LMS-om. Naročito će svim zagriženim fanovima Texa, Srebrne Kose, Tigera Jacka i ostalih biti zabavno pogledati ovaj filmić. Čak je i obavezno.
Druga potencijalna grupa gledatelja su svakako zaljubljenici u sam žanr, prije svega zbog Gemminog kaubojskog oproštaja, kao i zbog spomenutog Bergera i Alda Sambrella, tri prekaljena špageti veterana. Uvijek ih je lijepo vidjeti, iako su dobrano prejahali zenit u danom periodu.
U preostalih 28 godina života se nije vraćao šeširima, nego se više okrenuo kiparstvu i tek je ponekad gostovao u filmovima i serijama. Kao što rekosmo, poginuo je 2013, što jest tužno i naravno da je mogao još poživjeti, no barem je dočekao 75. i to je skroz pristojna cifra da nas ostavi ipak suhih obraza. Hladan kao kamen, a jednako neprobojan je uglavnom bio i on sam - mister Giuliano Gemma.