PENÉLOPE Cruz Sánchez rođena je 28. travnja 1974. u španjolskom gradu Alcobendasu, u kojem je i provela ostatak svog sretnog djetinjstva. Otac Eduardo Cruz bio je trgovac i automehaničar, a majka Encarna Sánchez frizerka. Penélope je bila najstarije dijete u obitelji i od malih nogu su je krasile izražajna osobnost i snažna kreativna energija.
Isprva je sanjala o karijeri balerine. Devet godina trenirala je klasični balet u Kraljevskom muzičkom konzervatoriju u Madridu, usavršavajući tehniku i razvijajući osjećaj za pokret koji će kasnije oblikovati njezinu glumu. No, već kao tinejdžerica otkriva novu strast - glumu. Inspirirana filmovima Pedra Almodóvara, Penélope odlučuje napustiti ples i okušati se pred kamerama, unatoč skepticizmu okoline.
Prve korake napravila je kao voditeljica emisije za tinejdžere, a potom su uslijedile manje uloge u televizijskim serijama i reklamama. Filmski debi ostvarila je u drami Šunka, šunka (Jamón Jamón, 1992.), gdje je već u prvoj velikoj ulozi pokazala emotivnu dubinu i senzualnost koje će obilježiti njezin stil.
Film je postigao međunarodni uspjeh, a Penélope se istaknula kao nova zvijezda španjolske kinematografije. Uslijedili su filmovi Belle Époque (1992.), koji je osvojio Oscara za najbolji strani film, te Celestina (La Celestina, 1996.), koji je dodatno učvrstio njezinu reputaciju.
Već u ranim dvadesetima Cruz je postala jedno od najprepoznatljivijih lica u Španjolskoj, poznata po sposobnosti da u uloge unese ranjivost, toplinu i strast.
Krajem devedesetih godina Penélope odlučuje okušati sreću u Hollywoodu. Iako je u početku nailazila na stereotipe o Španjolkama, njezina predanost i profesionalizam ubrzo su je izdvojili.
Prvu značajniju ulogu u američkom filmu ostvarila je u filmu Momci sa Zapada (The Hi-Lo Country, 1998.), a zatim su uslijedili Začin ljubavi (Woman on Top, 2000.) i Svi lijepi konji (All the Pretty Horses, 2000.). Pravi proboj ostvaruje filmom Nebo boje vanilije (Vanilla Sky, 2001.), remakeom španjolskog hita Otvori oči (Abre los ojos, 1997.), u kojem je također glumila.
U suradnji s Tomom Cruiseom, Cruz stječe širu popularnost u Americi, ali i pažljivo gradi karijeru, odbijajući biti svedena samo na fizičku privlačnost. U filmovima kao što su Bijeli prah (Blow, 2001.) i Mandolina kapetana Corellija (Captain Corelli's Mandolin, 2001.) pokazala je glumački raspon i sposobnost prilagodbe različitim žanrovima.
Iako je ostvarila uspjeh u Hollywoodu, Penélope Cruz nikada nije napustila europsku kinematografiju. Presudna suradnja bila je ona s Pedrom Almodóvarom.
U filmu Sve o mojoj majci (Todo sobre mi madre, 1999.) tumačila je mladu časnu sestru upletenu u dirljivu priču o ljubavi, gubitku i prihvaćanju. Glumica i redatelj kasnije su surađivali na filmovima Povratak (Volver, 2006.), koji joj je donio nominaciju za Oscara, te Slomljeni zagrljaji (Los abrazos rotos, 2009.).
Godine 2008. Cruz osvaja Oscara za najbolju sporednu glumicu za ulogu Marije Elene u filmu Vicky Cristina Barcelona (2008.) u režiji Woodyja Allena. Time postaje prva Španjolka koja je osvojila najprestižniju filmsku nagradu.
Penélope Cruz uvijek je držala svoj privatni život daleko od tabloida. Nakon kratkih veza s kolegama iz filmske industrije, stabilnost je pronašla uz glumca Javiera Bardema, s kojim je započela vezu tijekom snimanja filma Vicky Cristina Barcelona. Par se vjenčao 2010. godine, a zajedno imaju sina Lea i kćer Lunu.
Kao majka, Cruz je često naglašavala važnost obitelji i ravnoteže između posla i privatnog života. Njezin brak s Bardemom odlikuje se diskrecijom, zajedničkim umjetničkim projektima i humanitarnim angažmanom.
Tijekom karijere Cruz je glumila u raznim žanrovima, od komedija do psiholoških drama, od povijesnih filmova do trilera. Istaknula se u filmovima Devet (Nine, 2009.), Pirati s Kariba: Nepoznate plime (Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides, 2011.), Savjetnik (The Counselor, 2013.) i Paralelne majke (Madres paralelas, 2021.), za koji je osvojila nagradu za najbolju glumicu na Venecijanskom filmskom festivalu i dobila novu nominaciju za Oscara.
Penélope Cruz također je poznata kao zaštitno lice luksuznih brendova poput Chanela i Lancômea, ali nikada nije dopustila da modna industrija zasjeni njezinu glumačku karijeru. Umjetnički izražaj oduvijek je bio njezin prioritet.