Demencija je složena bolest koja se kod različitih ljudi može razvijati na različite načine. Psihologinja Kelynn Lee objasnila je da je, unatoč čestim podjelama demencije na pet, sedam ili više faza, u praksi najkorisnije razmišljati o tri glavne faze bolesti.
U svom objašnjenju naglašava da se ljudi i obitelji često zaglave u pitanju "u kojoj je fazi osoba", iako je važnije razumjeti obrasce promjena i njihove posljedice. "Čujem da se naveliko spominju sve te različite faze... Mislim da je mnogo korisnije razmišljati o demenciji u tri faze", istaknula je. Ovo su tri glavne faze, prema psihologinji.
Prema dr. Lee, blaga demencija predstavlja najraniju fazu u kojoj se osoba uglavnom još uvijek snalazi u svakodnevnom životu, ali se pojavljuju zametanje stvari, problemi s kratkoročnim pamćenjem, tjeskoba, promjene raspoloženja i poteškoće s koncentracijom i komunikacijom. Naglašava da pojedinačni simptomi sami po sebi nisu presudni.
"Možda mislite: 'Imam dosta toga, znači li to da sam u ranoj fazi demencije?' Ne, ne znači", kaže ona, dodajući da su ključni znakovi "značajni i dosljedni obrasci ponašanja" koji se ne mogu objasniti stresom ili privremenim stanjem, piše Daily Express.
U umjerenoj fazi simptomi postaju izraženiji i počinju ozbiljnije utjecati na svakodnevni život. Osobe mogu zaboravljati nedavne događaje i dijelove osobne povijesti, imati jače promjene raspoloženja, poteškoće u društvenim situacijama i potrebu za pomoći pri osnovnim zadacima poput odijevanja.
Javljaju se dezorijentiranost, nemir, problemi sa spavanjem i inkontinencija. "Inkontinencija može postati problem jer poruke koje prolaze kroz mozak i upozoravaju nas da moramo na toalet ne stižu dovoljno brzo", objasnila je dr. Lee, ističući i promjene u ritmu spavanja.
U teškoj fazi bolesti osoba obično treba stalnu, cjelodnevnu njegu, a izazovi su veliki i za oboljele i za obitelj. Dolazi do značajnog fizičkog propadanja, povećanog rizika od padova, problema s gutanjem i komunikacijom te gubitka svijesti o okolini i nedavnim iskustvima.
Osobe često prestaju prepoznavati bližnje i postaju sklonije infekcijama. "Ovdje govorimo o demenciji kao terminalnom stanju; ljudi postaju mnogo skloniji tim stvarima, koje imaju mnogo veći učinak nego što bi imale da osoba nema demenciju", zaključila je.