HORIZON Zero Dawn i dandanas je jedna od ponajboljih Sonyjevih ekskluziva, ne samo prošle generacije već uopće. Naravno, vrijeme je odradilo svoj dio posla, ali čak i iz današnje perspektive HZD djeluje i više nego impresivno.
Klasični open world pristup iz trećeg lica sve je samo ne poseban, ali ekipa iz Guerrilla Gamesa uspjela je stvoriti specifičan i raskošan svijet koji je užitak otkrivati, slojevitu junakinju čiju priču želite izgurati do kraja i mehaniku igre koja je sve to podigla na daleko višu razinu. A nakon više od 20 milijuna prodanih primjeraka bilo je kristalno jasno da nastavak dolazi i da će biti jedna od najiščekivanijih igara za peticu (iako se, da naglasimo, pojavila i za stariju generaciju konzola).
Ukratko, čekanje se itekako isplatilo, a Sony ima još jedan klasik koji funkcionira na apsolutno svim razinama, kao i prethodnik, ali ovog puta uz niz neizbježnih poboljšanja o kojima ćemo u nastavku teksta.
U slučaju da još niste odigrali jedinicu, u nastavku slijede neki spoileri pa pripazite.
Gdje smo stali?
Priča se nastavlja točno tamo gdje smo glavnu junakinju i ostavili. Aloy, koja je na početku jedinice protjerana iz svog plemena, vrlo brzo nailazi na Focus, uređaj koji uz pomoć proširene stvarnosti nositeljima omogućuje raznorazne perceptivne sposobnosti kojima istražuju svijet oko sebe i ostavštinu predaka koji su razvili naprednu tehnologiju koja je u konačnici rezultirala kataklizmom koja je svijet pretvorila u divljinu prepunu naprednih, ali opasnih strojeva.
Susret s misterioznim Sylensom dodatno produbljuje njezinu potragu za istinom o tome odakle dolazi i što se dogodilo s ljudima koji su nekoć vladali svijetom. Otkriva da je upravo ona jedan od klonova dr. Elisabet Sobeck, znanstvenice zadužene za Zero Dawn, sustav podzemnih baza podataka, tvornica i postrojenja za kloniranje kojim upravlja umjetna inteligencija pod imenom GAIA, a misija je bila stvoriti uvjete za novi život jednom kada se stari svijet napokon suočio sa svojom neizbježnom sudbinom.
Otkrivaju i APOLLO, sustav koji je osmišljen kako bi novu generaciju ljudi oboružao znanjem potrebnim da prežive i ne ponove iste greške kao i njihovi prethodnici, ali sustav je sabotiran i ljudski rod gubi pristup tom znanju. Doznaju i za HADES, podsustav GAIA-e, čiji je cilj okončati Zero Dawn pokaže li se da nije pogodan za ljudski opstanak. Upravo u tom trenutku postaje jasno da je Aloy stvorena kako bi pronašla GAIA-u, uništila HADES i obnovila izvorni program.
Sve završava tako da se Aloy u konačnici obračunava s HADES-om, ali i doznaje da je Sylens zatočio podsustav u nastojanju da dozna tko ga je aktivirao.
I ova priča itekako je bitna za nastavak jer mnogo toga ključno je da bi vas kvalitetno uvuklo u radnju Forbidden Westa i olakšalo razumijevanje nove misije Aloy koja ovog puta pokušava dokučiti izvor misteriozne zaraze koja se širi zemljom i ubija sve čega se dotakne, dok se istovremeno nastavlja i njezina avantura sa Sylensom.
Trenutno najbolja igra za PlayStation 5
Ono što je jasno od samog početka je da je ovo još jedna od punokrvnih i savršeno ispeglanih Sonyjevih ekskluziva koje maksimalno iskorištavaju moć petice. Iako ne znam kako izgleda na starijim sustavima, lako je pretpostaviti da je ideja bila da upravo PS5 bude platforma na kojoj će Forbidden West zablistati u punom sjaju.
Kao prvo, više je nego očito da je ovo zahtjevan naslov jer doslovno na svakom koraku igra vas uspijeva vizualno oduševiti, ne samo nevjerojatnom količinom detalja već i raznolikim biomima koji ovog puta nisu samo pustinje i u zelenilo obrasli ostaci davno utihnulih civilizacija već je sve puno dinamičnije i igra vas svako malo prebacuje iz jednog spektakularnog okruženja u drugo.
Bez previše filozofije, Forbidden West trenutno je grafički najimpresivnija igra za PS5, a to jako puno govori uzmemo li u obzir kvalitetu naslova koje smo na petici navikli igrati. Jednostavno ne postoji ništa što bi se moglo istaknuti kao zamjerka u ovom pogledu.
Guerrilla Games uzeo je sve ono što je funkcioniralo u Zero Dawnu i učinili su to boljim. Istina, neki bi mogli zamjeriti to da je razvojni tim igrao na sigurno jer ništa od promjena ne bismo mogli nazvati golemim odmakom od prvog dijela, ali teško je povjerovati da će to ikome posebno zasmetati. Bilo bi suludo mijenjati dobitni recept jer za tim, budimo realni, nije bilo potrebe.
Sve je dobro poznato, a u isto vrijeme neusporedivo bolje
Osobno, oduvijek sam cijenio vještinu razvojnog tima iza Horizona koji je uzeo dobro poznati format open world akcijskih avantura i uspješno izbjegao sve one zamke što se tiče strukture misija. Naime, ovaj tip igara oduvijek je patio zbog previše "fillera" u vidu misija koje stvaraju dojam da je sve prepuno sadržaja dok u stvarnosti imate glavnu misiju, nekoliko dobrih sporednih i hrpetinu nepotrebnih fetch zadataka gdje babi s planine morate donijeti kokošku i tako skupiti dodatni XP ili neki manje bitan predmet ili oružje.
Zero Dawn to je vješto izbjegao u glavnoj igri (The Frozen Wilds je u tom pogledu kriminalno podbacio), a u Forbidden West to je još bolje odrađeno. Osim glavne misije koja savršeno vodi priču, tu su i klasične sporedne misije koje ju proširuju na bezbroj podjednako originalnih načina, a sav sadržaj koji biste mogli nazvati viškom svrstan je u kategoriju "errands" koju možete i ne morate odrađivati. Međutim, najbolja stvar je to da se ti sporedni nebitni poslići odrađuju usputno. Igra vas neće tjerati da skupite stotinjak bobica nego ćete to odrađivati (ili ne) obavljajući sto drugih, bitnijih stvari. Ukratko, Guerrilla Games pronašao je idealan način da održi dojam hrpe sadržaja i ne zatrpa vam Quest Log nepotrebnim budalaštinama.
A imat ćete prilike istraživati sve, od prašuma i pustinja do planinskih vrhova, tropskih plaža i podmorja. Ovdje će posebno do izražaja doći pomalo "zeldasti" način pentranja po liticama. Uz pomoć Focusa ćete detektirati dijelove za koje se možete uhvatiti i to će vam pomoći da isplanirate gdje ćete i kako. U tome će vam svakako pomoći alat nazvan Pullcaster (kojim se hvatate za dijelove okoliša koji su izvan vašeg dohvata), Glider (za lakše spuštanje na udaljene platforme), ali i serija novih kontrola koje ćete, unatoč brojnosti, vrlo lako svladati. No, kasnije se otvaraju dodatne opcije kako biste što lakše prevalili što veću udaljenost u što manje vremena.
Što se borbe tiče, novosti postoje, ali fanovi Zero Dawna vrlo će se brzo snaći jer ovo je zanemarivo poboljšana verzija nečega što je već ionako savršeno funkcioniralo pa za većim promjenama nije bilo ni potrebe. Naravno, i dalje je sve moguće prilagoditi vlastitom stilu igre jer neki preferiraju luk i strijelu, drugi direktan obračun kopljem, a treći će naglasak prebaciti na korištenje zamki. Sve ćete te prilagodbe odrađivati preko osvježenog i daleko razvijenijeg skill treeja koji nudi bezbroj novih vještina i kombinacija, a sve je jasno i pregledno već na prvi pogled. Kombinirajte to s poboljšanjima vezanim za oružje i odjeću i dobivate uistinu raznolike varijante koje će vas natjerati da se igri iznova vraćate i pokušate je završiti na neki potpuno drugačiji način.
Prebacimo se malo na strojeve koji su ključni dio ove igre. Vraćaju se dobro poznate njuške, ali naglasak je svakako prebačen na nove neprijatelje koje ćete s guštom razmontirati strijelama, uništavati iz zasjede ili reprogramirati za vlastite potrebe.
Priča je neusporedivo bolja i slojevitija od Zero Dawn. To smo očekivali, ali na momente će vas iznenaditi koliko je sve bolje, ozbiljnije napisano i još bolje animirano i odglumljeno. Osim toga, na igru možete potrošiti između 25 i 80 sati, ovisno o tome hoćete li istražiti baš svaku ikonu na opsežnim mapama koje u sjećanje prizivaju Ubisoftovu Assassin's Creed megalomaniju. Međutim, kao što sam već napisao, ono čega nema je taj specifični brand Ubisoftove pretrpanosti beznačajnostima, već je "bloating" zauzdan na način koji smo vidjeli u savršeno balansiranom Spider-Manu.
Ovako se rade nastavci
Kad sve zbrojite i oduzmete, Horizon Forbidden West je igra koja se ne propušta, briljantna Sonyjeva next-gen ekskluziva koja nikoga neće ostaviti ravnodušnom, a ako joj dopustite da vas uvuče u svoj raskošni svijet, pred sobom imate jedan od uvjerljivo najboljih akcijsko-avanturističkih naslova svih vremena.
Bez previše mudrovanja, ovako se rade nastavci. Ovo je definitivno iznad svih očekivanja i još jedan naslov koji potvrđuje Sonyjevu dominaciju na terenu ekskluziva. Ekskluzivnost možda polagano postaje stvar prošlosti, ali dok god postoji, igre poput Horizona bit će savršeni argumenti da se koncept održi.
Podsjetimo, igra će se u prodaji pojaviti 18. veljače.