Život sa slijepim psom

 

Pseća dob- da li je pas mlad i entuzijastičan ili se mora prilagoditi na sljepoću nakon što je godinama živio kao normalan pas

 

Zdravlje- da li je pas dobrog zdravlja i sposoban naučiti nove vještine ili ima zdravstvenih problema koji će biti još složeniji zbog sljepoće

Početak sljepoće- da li je sljepoća nastupila iznenada ili postupno, tako da se pas mogao prilagođavati kako je sljepoća napredovala

 

Dresura- je li vaš pas naviknut na komunikaciju i dresuru ili je bio prepušten sebi kao dodatni član obitelji

 

Njegov položaj u "čoporu" i njegova osobnost- je li vaš pas samouvjeren i dominantan, ponizan ili nešto između

 

Općenito, psi koji postepeno oslijepe dok su još mladi i ako nisu vođe čopora, brže i lakše se prilagode na sljepoću. Stariji slabi psi, koji su bili dominantni u čoporu mogu imati poteškoća u prilagodbi. Prilagodba na sljepoću obično traje tri do šest mjeseci, ali u nekim slučajevima može potrajati i duže. 

 

Psi različito reagiraju na sljepoću. Neki psi padnu u tešku depresiju, drugi postanu agresivni, a kod nekih se pasa ponašanje uopće ne promijeni, tako da vlasnici odmah ni ne shvate da je njihov pas slijep. Kao i ljudi psi razviju različita ponašanja kako bi se lakše nosili s gubitkom vida. Tipična ponašanja u takvim situacijama su depresija, strah, agresija i ovisnost o čovjeku. Kako pas ne razumije što mu se događa, a mi mu to ne možemo objasniti, možemo samo nagađati što se događa u psećem umu. Pas ima stav "bori se ili pobjegni", a takva je i njegova reakcija na sljepoću. Ili će se suočiti s bolešću i naučiti živjeti s njom ili će odustati, povući se i postati tjeskoban i depresivan. Ni jedna od ove dvije reakcije nije pogrešna. To su sve mehanizmi preživljavanja i nemaju veze sa psećom inteligencijom ili "dobrotom". 

 

Ako pas na sljepoću reagira kao da je napadač, on će se pokušati "boriti". Pas koji je prije sljepoće bio dominantan i agresivan, sada će još više istaknuti tu svoju narav. Jednako tako, ako je vaš pas bio plašljiv, reakcija na sljepoću može biti agresija, jer su agresivno ponašanje i strah kod pasa povezani. Kako ne može identificirati pravog napadača, pas može negativno reagirati na članove obitelji, režati i pokušati ugristi druge pse i ljude koji ga okružuju. To je često ponašanje i teško je odlučiti koja je ispravna reakcija. S jedne strane agresija nikako nije ponašanje koje bi trebali tolerirati i prihvaćati, ali s druge strane vaš pas je već previše pod stresom i preplašen jer ne zna što mu se događa. Jaka opomena psu može poslužiti kao inicijator napada. Pokušajte ublažiti situaciju koja potiče agresiju, na primjer njuškanje drugih pasa ili djeca koja ga maze. Mirno ukorite psa. Nikako ga nemojte grliti, tepati mu ili na bilo koji drugi način nagraditi agresivno ponašanje, jer ćete tako samo potaknuti njegovo ponavljanje. 

 

Psi koji se pokušaju boriti protiv sljepoće očite ne uspijevaju, a za neke pse borba i nije njihov prvi izbor. To su psi koji bi u normalnoj situaciji pobjegli od napadača. Na žalost, za njih bijeg nije opcija, jer ih sljepoća prati posvuda. Na kraju za većinu pasa njihove uobičajene metode ne uspijevaju i to im stvara stres. Psi se počinju zatvarati u sebe, polagano se kreću, pognute glave, spuštenih ušiju i repa. To sve vodi u depresiju koja je uobičajena i normalna reakcija na sljepoću. Neki psi nikad ne prođu ovu fazu. Pokazuju nedostatak apetita i aktivnosti, a povećavaju razdoblje sna. Imaju manje interesa za igračke i aktivnosti koje su ih ranije veselile. Psi mogu biti tužni i zbog toga što se vi tako osjećate. Većinu svojih emocija psi preuzmu od vlasnika pa je dobro da izbjegavate tugu zbog pseće sljepoće kada je on u blizini. Olakšat ćete mu i povremenim masažama ili jednostavno maženjem. Sada kada vas više ne može vidjeti to će mu dati osjećaj sigurnosti i obnoviti povezanost koju je imao s vama.

 

Neki psi iskuse povećanu potrebu za ovisnošću. Počinju pružati otpor kada neki zadatak trebaju obaviti samostalno. Mogu jedva prehodati sobu, a trčanje i penjanje stepenicama ne dolazi u obzir. U ovakvim situacijama vlasnik počinje sve više raditi za psa. Psi koji su slijepi, kao i oni koji vide, mogu postati majstori manipulacije. Ovisnost je stanje koje vlasnik, ne znajući, nagrađuje. Iako je važno prepoznati hendikep koji slijepi pas ima i pomoći mu, važno je da ga ne tetošite. Tetošenje je neprijatelj psećeg napretka i nemojte dopustiti da vaš pas postane potpuno ovisan o vama. Jednom kad tetošenje prestane i započnete s dresurom, vaš pas će vratiti samopouzdanje i nastaviti živjeti normalan pseći život.