OD VIŠE od 600 milijuna mačaka, koliko ih u prosjeku živi diljem svijeta, manje od 10 posto pripada nekoj specifičnoj pasmini. No, jesu li te čistokrvne ljepotice isključivo rezultat ljudske intervencije ili su se neke od njih razvile prirodnim putem? Odgovor je složeniji nego što se na prvi pogled čini.
Prema Leslie A. Lyons, genetičarki sa Sveučilišta Missouri, većina današnjih pasmina mačaka nastala je u posljednjih 140 godina kao rezultat ljudske selekcije usmjerene na određene fizičke osobine.
Ipak, nekolicinu njih čine prirodne pasmine koje potječu iz populacija koje su se tisućama godina razvijale pod utjecajem okoliša. Među njima su i neke od danas najomiljenijih pasmina, kao što su Maine coon, sibirska i norveška šumska mačka, ruska plava mačka, turska van i egipatska mau.
Začetnici prirodnih pasmina formiraju se pod istim uvjetima kao i divlje vrste, objašnjava Sarah Hartwell, osnivačica portala MessyBeast. "Prirodne pasmine mogle bi se smatrati korakom na putu do specijacije", izjavila je za Live Science. Najčešće nastaju kao rezultat prilagodbe na okoliš.
Primjerice, u hladnoj i snježnoj Rusiji uvjeti su pogodovali mačkama s gustim krznom i snažnom građom, što je postavilo temelje za sibirsku šumsku mačku. S druge strane, u toploj i vlažnoj jugoistočnoj Aziji prednost su imale vitke, kratkodlake mačke velikih ušiju, preci današnje abesinske mačke.
Ponekad pasmine nastaju i kao rezultat geografske izolacije. Taj fenomen, poznat kao "efekt osnivača", događa se kada se gen koji nije nužno povoljan za preživljavanje proširi unutar male, izolirane populacije. Na Otoku Man mutacija koja uzrokuje kratak rep proširila se zbog parenja u srodstvu, što je dovelo do predaka manske mačke. Nažalost, ova pasmina zbog iste mutacije može patiti od teških defekata kralježnice.
Iako su se preci ovih pasmina razvijali u divljini, današnje mačke tih linija više nisu toliko "prirodne". "Sve pasmine, bez obzira na vrstu, nastale su pod ljudskim utjecajem", ističe Lyons. Prema studiji objavljenoj u časopisu Animal Genetics, čija je Lyons koautorica, selektivni uzgoj mačaka eksponencijalno je porastao u prošlom stoljeću. Time su uklonjeni ekološki pritisci koji su izvorno oblikovali prirodne pasmine.
Manska mačka, primjerice, vjerojatno bi izumrla u prirodi zbog nedostatka genetske raznolikosti i štetnih posljedica mutacije kratkog repa. Pasmina danas opstaje isključivo zahvaljujući ciljanom uzgoju. Ipak, neki stručnjaci zalažu se za promjene. "Ideja je umiroviti ovu pasminu ili pronaći način da je učinimo zdravijom", rekla je Lyons. "Možda bi trebali raditi na uzgoju manske mačke s repom."
Neke od nekoć prirodnih pasmina danas su povezanije sa svojim korijenima od drugih. Moderne sibirske mačke, primjerice, genetski i fizički su vrlo slične svojim precima. Uzgajivači, naime, redovito u uzgojne programe uključuju nove mačke pronađene u matičnoj regiji pasmine, bilo da su lutalice ili kućni ljubimci.
S druge strane, neke su pasmine doživjele značajne promjene. Ruske plave mačke križane su sa sijamskim kako bi se pasmina spasila od izumiranja nakon Drugog svjetskog rata. Uzgajivači su ih od tada podijelili na specifične "tipove" koji se izgledom razlikuju od izvornih mačaka.
Dakle, postoje li "prirodne" pasmine? Da, ali nisu u potpunosti nedirnute ljudskom rukom. Karakteristike koje cijenimo kod Maine coon mačke kupljene od uzgajivača - poput impresivne veličine, četvrtaste čeljusti i šapa s viškom prstiju - možda podsjećaju na mačke iz 19. stoljeća, ali su očuvane, a ponekad i previše naglašene, upravo umjetnom selekcijom.
"Sve ovisi o popularnosti i onome što ljudi preferiraju", zaključuje Lyons. "Jedna linija mačaka mogla bi postati vrlo popularna i promijeniti izgled pasmine, a zatim bi se sve moglo vratiti u drugom smjeru ovisno o sljedećem trendu."